Inozemne operne izvedbe

  • Nije zlato sve što sja

    Teatro alla Scala, Milano: Ludwig van Beethoven, Fidelio, dir: Daniel Barenboim, red. Deborah Warner (izravni radio prijenos)

    Piše: Marija Barbieri
    Očekivati je bilo da će umjetnički ravnatelj Daniel Barenboim odabrati najbolje svjetske pjevače za otvaranje sezone u Scali. Kako je onda mogao izabrati njemačkog tenora Klausa Floriana Vogta za Florestana?! Kad je Vogt počeo svoju ariju lagano smo se podsmjehnuli. Florestan je izgladnjeli zatočenik, ali to ne znači da mu je i glas onemoćao ...pročitajte cijeli tekst...
  • Usklađenost redatelja i dirigenta

    Oper Graz (Opera u Grazu): Georg Friedrich Händel, Kserkso (Xerxes), dir. Konrad Junghänel, red. Stefan Herheim

    Piše: Ivan Ćurković
    Partituru smo čuli u gotovo integralnom obliku, s tek nekoliko manjih dirigentsko-redateljskih rezova u drugom i trećem činu. Tim je proturječnije što se činilo kao da je ova opera lišena ozbiljnijih tonova. To djelimice možemo pripisati komičnome i distanciranome Herheimovom pristupu koji očuđuje likove, no možda i iz dirigentskoga vodstva ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ljepota jednostavnosti

    Slovensko narodno gledališče Ljubljana: Anton Foerster, Gorenjski slavuj (Gorenjski slavček), dir. Marko Gašperšič, red. Vito Taufer

    Piše: Marija Barbieri
    Martina Burger u naslovnoj je ulozi pokazala lakoću u koloraturama te toplu i srdačnu glumu. Predstavu je sigurnom rukom vodio iskusni Marko Gašperšič. I u dobroj svirci orkestra, i kompaktnim nastupima zbora te solističkim dionicama pjevača postigao je eleganciju i protočnost što i jest najveća privlačnost te romantične partiture
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Susret s ekspresionizmom na visokoj razini

    27. Muzički biennale Zagreb, Međunarodni festival suvremene glazbe, Zagreb, 6. – 13. travnja 2013.: Slovensko narodno gledališče iz Maribora, Slovensko narodno gledališče iz Ljubljane i Europska prijestolnica kulture Maribor 2012., Marij Kogoj, Crne maske, dir. Marko Hribernik, red. Janez Burger

    Piše: Marija Barbieri
    Crne maske fascinantno su djelo, toliko raznovrsno, bogato i raskošno u ideji, što pruža mogućnost za izvedbenu raskoš. Slovenski su umjetnici ponudili veliku predstavu, poglavito u scenskoj i orkestralnoj realizaciji. Vokalni segment izvedbe ponešto je zaostajao u dojmljivosti likova, osim sjajnoga Jože Vidica u glavnoj ulozi
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Kad Nijemci slave Wagnerovu obljetnicu

    Sumrak bogova Richarda Wagnera u Ludwigshafenu, Stuttgartu i Mannheimu

    Piše: Ivan Ćurković
    Mnoge predstave Sumraka bogova teško podnose breme zaokruživanja Wagnerova megalomanskog nauma. Premda na glazbenom planu Stuttgart jednoznačno prednjači nad Ludwigshafenom i Mannheimom, Nationaltheater Mannheim pokazao je da zna realizirati i u kazališnom smislu itekako relevantne projekte
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povremena nesuglasja

    Nationaltheater Mannheim: Giuseppe Verdi, Don Carlo, dir. Alois Seidlmeier, red. Jens-Daniel Herzog

    Piše: Ivan Ćurković
    Muzikalnost i interpretacijsko umijeće temelj su svakoj uspješnoj pjevačkoj karijeri, a Marko Špehar je to u svojoj interpretaciji Filipa II i na smion način dokazao. Način na koji barata svojim glasom kao da ukazuje da je rizik da se pritom preforsira smanjio na minimum, što je svakako bitno za daljnju karijeru tog mladoga pjevača
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Iza otvorenih vrata

    Opera u Frankfurtu: Claude Debussy, Pelléas i Mélisande, dir. Friedemann Layer, red. Claus Guth

    Piše: Ivan Ćurković
    Christian Gerhaher kao Pelléas iskazao se suptilnim osjećajem za glazbenu interpretaciju, ali i silovitošću i voluminoznošću u visokom registru, opovrgnuvši predrasude o nedovoljnoj prodornosti glasa specijaliziranog za lied, no priznajem da mi je često nedostajao njegov prepoznatljiv timbar budući da je na trenutke zvučao kao tenor ...pročitajte cijeli tekst...
  • I najbolji podbace

    Mannheimer Mozartsommer, 1. – 8. srpnja 2012.: Wolfgang Amadeus Mozart, Titus; Johann Christian Bach, Temistocle

    Piše: Ivan Ćurković
    Scenografija Joachima Schlömera za operu Temistocle, ponudila je vizualno originalna rješenja, no predstava je zakazala na kazališnome planu zahvaljujući genijalnoj ideji da se opera koja inače traje više od tri sata izostavljanjem svih recitativa (osim onih accompagnato) svede na manje od dvije trećine trajanja! ...pročitajte cijeli tekst...
  • Miris ruskih stepa

    4. festival Opera Selecta: Elena Zaremba, mezzosopran, Alexei Tanovitski, bas, Kula Kamerlengo, Trogir, 6. kolovoza 2012.

    Piše: Tonći Šitin
    Zaremba i Tanovitskii imaju sjajno impostirane glasove koji demonstriraju značaj intonacije, tempa, ritma, akcenta, dikcije i dinamike. Interpretaciju Elene Zarembe karakteriziralo je dinamičko i psihološko nijansiranje i glazbena inteligencija s virtuoznom primjenom piana kao odlikom koja dolazi do posebnog izražaja u ruskim romansama ...pročitajte cijeli tekst...
  • Povijesno, a društveno relevantno i danas

    Opera u Stuttgartu: Jean Philippe Rameau, Plateja (Platée), dir. Ch. Curnyn, red. C. Bieito

    Piše: Ivan Ćurković
    Jedina uloga koja se ističe uz naslovnu je gotovo jednako ekstravagantna Ludost (La Folie) koju je tumačila sopranistica Ana Durlovksi, Bieito je nastup Ludosti osmislio kao glamurozni nastup rock zvijezde te se Durlovski osim s brojnim glazbenim akrobacijama uspješno nosila i sa elaboriranim scenskim nastupom
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sjajni Boris Luciana Batinića

    Pfalztheater Kaiserslautern: Modest Petrovič Musorgski, Boris Godunov, dir. Til Hass, red. K. J. Schildknecht

    Piše: Ivan Ćurković
    U petoj slici Batinić je ponudio čitav dramatski dijapazon preobrazbi koje uloga zahtjeva, ne dopustivši da glazbeni i glumački napori ni na trenutak pomute zvonkost i jasnoću timbra njegova glasa. Desilo se ono po čemu se trenuci na opernoj sceni pamte: pjevačko i glumačko međusobno se nadograđivalo i oplemenjivalo, a žar se prelijevao iz jednoga registra u drugi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uspjeh Marka Mimice

    Deutsche Oper Berlin: Wolfgang Amadeus Mozart, Figarov pir, dir. Friedemann Leyer, red. Götz Friedrich

    Piše: Ivan Ćurković
    Korektnoj i prosječnoj podjeli uloga ove predstave zasigurno je dobrodošla doza mladenačkog temperamenta Marka Mimice koji se bez teškoća nametnuo svojom kreacijom Figara. Dobiti glavnu ulogu u Deutsche Oper u Berlinu nešto je o čemu većina hrvatskih pjevača njegove generacije može samo sanjati ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobničine čini

    Händel-Festspiele Göttingen, 17.-28. svibnja 2012.: Georg Friedrich Händel, Amadigi, dir. Andrew Parrott, red. Sigrid T'Hooft; Le Petit Concert Baroque; Young Amadigi

    Piše: Ivan Ćurković
    Händel je unatoč manjem broju izvođača, u Amadigiju maksimalno aktivirao skladateljsku invenciju. Unatoč tome što se u operi izmjenjuju arije samo četiriju ženskih glasova uz tek dva dueta, glazbeno je lice partiture izrazito raznoliko. A solistice su, unatoč mladoj dobi, educirano o finesama izvedbene prakse rane glazbe tumačile svoje zahtjevne uloge ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dva Parsifala – Zagreb i Kaiserslautern

    Pfalztheater Kaiserslatuern: Richard Wagner, Parsifal, dir. Uwe Sandner, red. J. Reitmeier

    Piše: Ivan Ćurković
    Zagreb pokazuje da nije provincijalan time da se zna istaknuti individualnim glazbenim postignućima visokoga dometa, u odnosu na veću ujednačenost i ravnomjernost u Kaiserslatuernu. Zagrebačkom Parsifalu nedostajala je cjelovitost, zaokruženosti na kazališnom planu, pogotovo u domeni režije
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Osvajački pohodi Aleksandra Velikog

    Händel-Festspiele Karlsruhe: Georg Friedrich Händel, Alessandro, dir. Michael Form, red. Alexander Fahima

    Piše: Ivan Ćurković
    Dirigent Michael Form uspio se prikloniti interpretacijskom trendu silovitog i naelektriziranog sviranja, a da pritom istakne fine dinamičke i instrumentacijske kontraste. S iznimkom nastupnih arija, i solisti su glasovno znali premostiti prostor. U cjelini, Alessandro se može smatrati vrlo uspješnom predstavom ...pročitajte cijeli tekst...
  • Sve za uspjeh u politici

    Winter in Schwetzingen (Theater und Orchester Heidelberg): Alessandro Scarlatti, Marco Attilio Regolo, dir. Rubén Dubrovsky, red. Eva-Maria Höckmayr

    Piše: Ivan Ćurković
    Treba respektirati principijelnost dirigenta i redateljice jer su izostavili tek brojeve pisane za sporedne komične likove, što je gledateljima omogućilo da čuju veliku većinu Scarlattijevih arija i ansambala, čiji broj zna premašiti i dvadeset po činu Najblistaviju pjevačku kreaciju dao je tenor Daniel Johannsen u ulozi Ksantipa
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Pronađeni ključ kazališne magije

    Nacionalno kazalište u Mannheimu (Nationaltheater Mannheim): Richard Wagner: Rajnino zlato; dir. Dan Ettinger, red. Achim Freyer

    Piše: Ivan Ćurković
    Raznorodni elementi poput azijskih kazališnih tradicija, pantomime, cirkusa, lutkarskog kazališta, ranih znanstveno-fantastičnih i filmova strave funkcionalno su ocrtavali šarolike likove, a ni u jednom trenutku nije prevladao dojam eklekticizma. Razlog tome je Freyerova kazališna mašta koja svemu daje pečat individualnosti
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Čarobnica i njezina žrtva

    Staatstheater Stuttgart (Državno kazalište u Stuttgartu): Georg Friedrich Händel, Alcina dir. Sébastien Rouland, red. Jossi Wieler i Sergio Morabito

    Piše: Ivan Ćurković
    U nizu kvalitetnih kreacija istaknula se grčka sopranistica Myrtò Papatanasiu u naslovnoj ulozi. Ne samo da je i nešto voluminoznijim glasom ispunila gledalište nego je pokazala potrebnu pjevačko-glumačku zrelost ne samo za iznimno ekspresivne Alcinine arije nego i za preobrazbu iz gnjevne ostavljene žene u sućutnu osobu ...pročitajte cijeli tekst...
  • Daleko od puna sjaja

    Badisches Staatstheater Karlsruhe (Kazalište savezne pokrajine Baden-Württenberg u Karlsruheu): Hector Berlioz, Trojanci, dir. Justin Brown, red. David Hermann, premijera, 15. listopada 2011.

    Piše: Ivan Ćurković
    Mezzosopranistica Heidi Melton posjeduje glas iznimne ljepote i talent koji će joj omogućiti da se pjevački razvija, i premda se njezinoj kreaciji Didone nema što bitnije prigovoriti, no možda je za ulogu Didone ipak premlada. No, svakako je ime na koje treba obratiti pažnju te najsvjetlija točka večeri koja je Trojance predstavila u korektnom svjetlu
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Izmicanje sustavnosti

    Opera u Grazu: Darrel Toulon / Georg Friedrich Händel, Messiah, dir. Marius Burkert, red. Darrel Toulon

    Piše: Ivan Ćurković
    Publika nije mogla predvidjeti koje će brojeve iz Händelova oratorija čuti, u kojem redoslijedu i glazbenome obličju, a na sceni je prisutna nepredvidivost i izbjegavanje uniformnosti. Počevši od šarenih kostima izvođača, preko njihove rasno-etničke raznolikosti do nesnalaženja publike u tome tko će nastupiti u plesačkoj, pjevačkoj ili sviračkoj ulozi ...pročitajte cijeli tekst...
  • Zamke redateljskog kazališta

    Opera u Grazu: Wolfgang Amadeus Mozart, Don Giovanni, red. Johannes Erath, dir. Hendrik Vestmann

    Piše: Ivan Ćurković
    Ukoliko su zamke redateljskog kazališta udaljivanje od inscenacijskih konvencija prijašnjih epoha i oneobičavanje kanonskih djela operne literature iz neočekivane interpretacijske vizure, onda je predstava Opere u Grazu doista upala u sve zamke odabranog pristupa. Ponekad je možda bolje i upasti u neku od zamki nego ih neprestano zaobilaziti ...pročitajte cijeli tekst...
  • Maršalica i (novi) maršali

    Bečka državna opera na početku nove sezone

    Piše: Marija Barbieri
    Na repertoaru Bečke državne opere ove je sezone šest glazbeno-scenskih premijera i jedna koncertna izvedba. Na programu je i pet obnova. Tome treba pribrojiti još 36 naslova redovnog, tekućeg repertoara! Naravno, svemu tome treba dodati pet baletnih premijera, tri repertoarna naslova, pet baleta, a to još nije sve
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Uredna predstava

    Bečka državna opera: Giuseppe Verdi, Moć sudbine, dirigent Philippe Auguin, red. David Pountney

    Piše: Marija Barbieri
    Prava vrijednost ove izvedbe bili su Željko Lučić u velikoj ulozi Don Carlosa i Ferruccio Furlanetto u mnogo manjoj Gvardijana. Njih dvojica znaju što je Verdi, i to se tako jasno osjećalo, vidjelo i, poglavito, čulo. Elementarna muzikalnost, glasovna ljepota, osjećaj za frazu, prekrasan legato i Verdiju toliko potrebna dostojanstvenost krasili su njihove nastupe. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Raskošno bogatstvo tona

    35 godina umjetničkog rada Ivice Šarića: Giuseppe Verdi, Requiem, dir. Ivo Lipanović, Sarajevska filharmonija, Zborovi Opere Narodnog pozorišta Sarajevo i HNK-a Split, Narodno pozorište Sarajevo, 26. veljače 2010.

    Piše: Marija Barbieri
    Ivica Šarić zadržao je raskošno bogatstvo tona, tople i plemenite zaobljene verdijanske fraze u širokom luku, besprijekoran legato, što ga je, uz duboko poniranje u samu srž glazbe te vrhunsku muzikalnost i cjelokupnost umjetničke osobnosti kao i poseban, Requiemu primjeren suzdržani naboj, uzdignulo u dominantnu figuru večeri ...pročitajte cijeli tekst...
  • Londonski operni vrhunci

    Operne predstave i koncerti u Velikoj Britaniji (2)

    Piše: Ivan Ćurković
    Nastup vodećeg belcanto tenora današnjice Juana Diega Flóreza obilježile su postojanost melodijske dionice neovisno o akrobacijama koje se zahtijevaju, neusiljenost glasa koji nikada ne zvuči forsirano, besprijekorna dikcija koja uvjetuje za belcanto nužnu ekspresivnost te sjajna pratnja Orkestra Nacionalne opere Walesa pod ravnanjem Carla Rizzija ...pročitajte cijeli tekst...
  • Glazbeni život u provinciji

    Operne predstave i koncerti u Velikoj Britaniji – daleko od izvansezonske suše

    Piše: Ivan Ćurković
    Londonski kulturni kompleks Barbican pozvao je predstavu Mozartove opere Così fan tutte na gostovanje u svojoj koncertnoj dvorani povodom festivala Mostly Mozart, koji kroz četiri vikenda u srpnju i kolovozu ugošćuje prvoklasne, mahom mlade glazbenika u instrumentalnim i vokalno-instrumentalnim programima posvećenima većinom Mozartu. ...pročitajte cijeli tekst...
  • Ponos Crne Gore

    Vladin dom, Cetinje, Crna Gora: Dionisio de Sarno San Giorgio, Balkanska carica, dirigent Aleksej Šatski, redateljica Radmila Vojvodić

    Piše: Marija Barbieri
    Izrazito potresna bila je Vedrana Šimić, mlada zagrebačka sopranistica svježeg i zvonkog dramskog soprana. Bila je dostojanstvena i ponosna virtualna balkanska carica, a dostojanstvo, ponos i neka uzvišena čistoća, kao i svježina glasova, zanos svih sudjelujućih i visoko profesionalni pristup, karakteristike su cijele predstave
    ...pročitajte cijeli tekst...
  • Dosezanje ideala iz Bayreutha

    Poluscenski Prsten Nibelunga u Budimpešti

    Piše: Ivan Ćurković
    Izvedba Prstena Nibelunga kako ga je sam Wagner osmislio, u četiri uzastopna dana, rijetka je izvan Bayreutha. U mnogim opernim kućama zbog zahtjevnosti i skupoće projekta ona i ne bi bila moguća, no Palača umjetnosti imala je sluha za Fischerove planove, koji bi se, da za njih ne postoji umjetničko pokriće, lako mogli nazvati megalomanskim ...pročitajte cijeli tekst...
  • Evgenij Onjegin u susjedstvu

    Međunarodni operni festival u Miskolcu: Bartók + Slaveni

    Piše: Ivan Ćurković
    Evgenij Onjegin oduševio je čak i konzervativnu publiku prvenstveno stoga što u njemu nije bilo radikalnih redateljskih intervencija, ali je pritom obilovao interpretacijskim sadržajima. Redateljsko umijeće Petera Konwitschnyja sastoji se u maksimalnom potenciranju dramskih situacija opere, a solisti su svi odreda bili izvrsni ...pročitajte cijeli tekst...

kritike

najavljujemo...