Za glazbeničke sladokusce

Prvi koncert Projekta Mendelssohn, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 31. listopada 2009.

  • Prvi koncert Projekta Mendelssohn, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 31. listopada 2009.
    U Hrvatskom glazbenom zavodu mlađe su, ali i iskusne i kompetentne glazbeničke snage predvođene pijanistom Srđanom Filipom Čaldarevićem, docentom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, pokrenule mali festival za dvjestoti rođendan Felixa Mendelssohna Bartholdyja. Projekt Mendelssohn, festival je od tri koncerta, koja predstavljaju dio njegova zanemarena opusa. Očito je ideja potekla od ljudi svjesnih koliko jedan golemi i mladi opus čak i o obljetnicama ostaje po strani, opus nadarenog djeteta u nabujaloj ranoromantičarskoj produkciji prve polovice 19. stoljeća.

    Nedavni Zagrebački festival komorne glazbe okupio je kremu komornog muziciranja i polučio veliki uspjeh. Jedna je matineja nazvana Sretan rođendan Srećko! također bila posvećena Felixu Mendelssohnu. Na orkestralnim koncertima Simfonijskog orkestra HRT-a je bila i Škotska simfonija, uz vedriju Talijansku, dio stalnog koncertnog repertoara. No Mendelssohn nije samo to.

    I čini se da se među glazbenicima na stanovit način osjetila nepravda zanemarivanja ovog elokventnog skladatelja koji je za današnje pojmove umro vrlo mlad (Hamburg, 1809 – Leipzig, 1947). Skladatelja koji je sa svojih dvadestak godina „ponovo otkrio Bacha“ i ostavio veliki i raznolik opus. O njegovim su dometima mišljenja podijeljena no treba uzeti u obzir da su mnoga djela nastala zbog sasvim praktičnih razloga i nisu se možda stigla dotjerati. No, činjenica je da su Mendelssohnova uvertira za Shakespeareov San ljetne noći ili pak Svadbena koračnica iz iste kajdanke postala dijelom opće uporabe premda im mnogi ne znaju autora. Općepoznati hit ma kako se jednostavnim činio, nije lako napisati. Misle skladatelji o njemu i godinama. K tome je i svaki đak je klaviru prošao kroz Mndelssohnove Pjesme bez riječi.

    Novi, mali festival koji se, kao što je prije rečeno, sastoji od tri koncerta, već je prvim koncertom na stanovit način dokazao da zagrebačka publika glazbeničkih sladokusaca – baš kao i za Zagrebačkog festivala komorne glazbe – nije izumrla. Dapače, vrlo je žilava i prisustvom brani svoje, da se popularno kaže, manjinsko pravo.

    Noseći i svijetli ton Martina Draušnika na violini, diskretno, ali i uvijek prisutan i nadopunjujući Pavle Zajcev na violončelu, te lakopotezna kaskada Srđana Filipa Čaldarovića za klavirom, predstavila je dva Mendelssohnova Klavirska trija2. u c-molu op. 66 i možda najpozatiji u 1. d-molu op. 49.

    Klavirski trio uvijek je sklizak teren za troje solista gdje prevlast samo jednoga može narušiti sliku. No skladna suradnja gdje je svatko našao pravo mjesto i nadasve oblo oblikovan ton ravnopravnih polučio je vrlo lijep ishod. Bili su tu i jasni obrisi forme djela, virtuozitet koji se ne nameće kao primaran šou, nego je u funkciji cjeline, blistavi proplamsaji glazbenika kojima je doista stalo i koji to naizgled bez po muke znaju pokazati.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 5. studenoga 2009.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike