Kompleksno i moderno djelo

Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca Rijeka: Okovani Galileo, red. Branko Brezovac, glazba Marjan Nećak

  • HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Okovani Galileo, red. Branko Brezovac, glazba Marjan Nećak
    U povodu Međunarodne godine astronomije i četristote obljetnice Galilejeva otkrića teleskopa u međunarodnoj koprodukcijski ostvaren je projekt Okovani Galileo. U njegovu su realizaciju uključeni Laboratorio Nove (Firenza), Centro Iniziative Teatrali (Campi Bisenzio), Eurokaz, HNK Ivana pl. Zajca, Festival Teuta – Novo lice antičkog teatra (Kotor) te festival Fabbrica Europa (gdje je premijerno izveden 10. svibnja), Fondacija Pontedera Teatro, zagrebački Muzej suvremene umjetnosti, a potporu je dala i Pokrajina Firenza.

    Branko Brezovac osebujan je hrvatski redatelj koji svojim zahvatima i modernim vizijama u našoj zemlji nije bio dovoljno shvaćen te je svoje najznačajnije redateljske kreacije ostvario izvan Hrvatske. Okovanog Galilea Brezovac temelji na motivima tekstova Život Galilejev Bertolta Brechta i Eshilova Okovanog Prometeja. Tako su se u jednom djelu isprepleli motivi iz života znamenitog talijanskog matematičara, fizičara i astronoma koji je zbog svojih otkrića i učenja bio u sukobu s Crkvom, te mitskog lika koji je bogovima s neba ukrao vatru i dao je ljudima, a sintagma Prometejeva vatra postala sinonim neugasivih unutrašnjih težnji za slobodom, napretkom i znanjem.

    HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: Okovani Galileo, red. Branko Brezovac, glazba Marjan NećakVođen Prometejevom vatrom Brezovac se prihvatio projekta nadahnut snažnim dramskim, povijesnim i mitskim tekstovima. Budući da u svojim predstavama često koristi glazbu koja za njega nije samo zvučna kulisa nego značajan sudionik i nosilac radnje, kao skladatelja je i na ovom projektu opisanom kao opere corale, ponovo angažirao svog stalnog suradnika makedonskog glazbenika Marijana Nećaka. Nećakova glazba satkana je od neočekivanih skokova i pomaka, raznolikih modernih melodijskih i harmonijskih rješenja no također i milozvučnih napjeva i uravnoteženih ritmova baroka i klasike.

    Glazbena i glumačka interpretacija pred soliste i čitav ansambl, koji broji petnaestak izvođača, postavlja velike zahtjeve. U glavnoj ulozi Galilea predstavio se talijanski umjetnik Silvano Panichi, glasovno i scenski snažna osobnost, njegova učenika Sartija upečatljivo je dao Lorenzo Berti, a svojom svestranošću, igrajući više likova, oduševio je Sergio Aguirre. Nastupili su i članovi zbora riječke Opere te u solističkim i zajedničkim nastupima pokazali glazbene i glumačke vrijednosti. Opsežnu i zahtjevnu ulogu Prometeja s mnogo scenske i glazbene sigurnosti tumačio je bariton Saša Matovina. Posebnu pozornost svojim zvučnim basom privukao je Dario Bercich, a u tijek radnje predstave dobro su se uklopili raspjevani Darko Matijašević te Ivanica Lovrić, Ivica Žunić, Nataša Ožura, Ljubov Košmerl, Marko Fortunato, Boris Mohorić, Dragana Tomšić i Vanja Zelčić. Vodstvo glazbenog dijela povjereno je maestru Igoru Vlajniću koji je svirajući u živo klavijature, ta na dijelom snimljenu glazbu, sigurno vodio cjelokupan ansambl.

    Predstava se odvijala na zahtjevnoj pokretnoj sceni koju je osmislio Stjepan Filipec. Scena na kojoj se uglavnom odvija radnja, smještena je u samom gledalištu što pridonosi prisnom kontaktu izvođača i publike. Premda je bilo tehničkih problema u pogledu dinamičkih odnosa vokalnih solista i ansambla što je često onemogućavalo pravilan prijam segmenata izvedbe, bogatstvo i šarolikost vizualne (uz scenografa za nju su zaslužni i kostimografkinja Petra Mina te oblikovatelj svjetla Alen Marin) i zvukovne komponente predstave plijenili su pozornost publike koja je izvedbu tog suvremenog glazbeno-scenskog djela ispratila srdačnim pljeskom i odobravanjem.

    © Ramiro Palmić, KULISA.eu, 23. studenoga 2009.

Piše:

Ramiro
Palmić

kritike