Svečanost u Salonu Očić

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Renata Penezić, flauta, Branko Mihanović, oboa, i Edmund Andler Borić, orgulje, 10 prosinca 2009.

  • Renata Penezić, flauta, i Branko Mihanović, oboa; arhivska fotografija, foto: Damil Kalogjera, www.dubrovnik-festival.hr
    Treći kućni koncert 15. jubilarne sezone Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan bio je posljednji u ovoj godini na izmaku i prava prigoda da se u svečanom predblagdanskom ozračju i u mjesecu kada se obilježava godišnjica Duganove smrti objave dobitnici nagrada i priznanja koje nose njego ime. Društvo Franjo Dugan tom svojom prošle godine ustanovljenom nagradom odaje priznanje zaslužnim umjetnicima i svojim članovima za izniman doprinos ne samo radu Društva, nego i hrvatskoj kulturi u širem smislu.

    Maestro Miljenko Prohaska dobio je priznanje za trinaest novih djela koja je napisao za umjetnike koji su nastupili proteklih godina u Salonu Očić i praizveli ih na svojim koncertima. Godišnju nagradu za najuspješniji nastup dobio je bariton Vitomir Marof, nacionalni prvak, koji je prošlogodišnjim koncertom u Salonu Očić proslavio dvadesetu godišnjicu umjetničkog djelovanja. Nagradu za velik doprinos radu Društva dobili su još Katarina i Tomislav Faulend Hefferer. Nagrada se sastoji od unikatne plakete ugledne slikarice i keramičarke Ljerke Njerš, također članice Društva.

    Edmund Andler Borić, foto: czk-bm.hrNakon te svečanosti uslijedio je koncert flautistice Renate Penezić, oboista Branka Mihanovića i orguljaša Edmunda Andlera Borića. Program se satojao od trio sonata baroknih skladatelja Antonija Vivaldija, Georga Philippa Telemanna i Johanna Joachima Quanza, uz dvije skladbe za orgulje: Koncerta u a-molu BWV 593 Johanna Sebastiana Bacha /Antonija Vivaldija i Partite u C-duru Jana Krtitela Kuchara (jedinog djela koje je iskoračilo iz baroknog okružja prema klasici).

    Vrhunsko muziciranje i pravi sjaj barokne glazbe pružili su Renata Penezić i Branko Mihanović uz pouzdanu orguljsku pratnju Edmunda Andlera Borića. Njihova besprijekorna tehnika, ljepota tona, savršen legato i živa agogika, u međusobnom skladnom dosluhu podjednako su oduševili u Triju u d-molu Antonija Vivaldija i 63. Triosonati u g-molu Georga Philippa Telemanna, a kulminirali su u Triosonati u G-duru Johanna Joachima Quanza. Vrsni umjetnici su u dodatku izveli i efektni Allegro belgijskog baroknog skladatelja Jeana Baptista Loeilleta.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 13. prosinca 2009.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike