Zagrebački solisti u usponu

56. koncertna sezona Zagrebačkih solista, Hrvatski glazbeni zavod, 23. veljače 2010.

  • Zagrebački solisti na prvom koncertu sezone 2009./2010. u Hrvatskom glazbenom zavodu
    U protekloj 2009. godini, Zagrebački solisti ostvarili su većinu zadataka zacrtanih pod umjetničkim vodstvom koncertnog majstora Borivoja Martinića-Jerčića. Umjetnička kvaliteta rasla je iz koncerta u koncert, zahvaljujući neprestanom i upornom propitivanju i mijenjanju članova uz angažiranje mladih darovitih umjetnika i uglednih solista međunarodnih karijera, kako bi se postigla prava zvučnost, tonski sklad i ravnovjesje dionica. Stoga je očekivan i razumljiv veliki uspjeh talijanske turneje krajem prošle godine, ispraćene laskavim kritikama, a jedna od njih, objavljena 3. prosinca 2009. u La Gazzetti del Mezzogiorno iz pera Livija Costarelle nakon koncerta u Bariju pod naslovom Čarobna večer komorne glazbe", prevedena je i objavljena u programskoj knjižici trećeg koncerta sezone. Vrijedno je citirati ulomak:

    "Toplina zvuka, jedinstvena zvučnost, vladanje glazbalom i zadivljujući sklad. Uvijek je zadovoljstvo slušati usklađenost i uravnoteženost komornog sastava poput Zagrebačkih solista, trinaest elemenata koji otkrivaju radost muziciranja u kojoj je zajednički uspjeh važniji od pojedinih osobnosti, što i jest glavni cilj velikih komornih sastava, uz onaj da su u stanju svirati bez dirigenta. Siguran vođa je ipak prva violina Borivoj Martinić-Jerčić." Dodajmo da je cilj tog vrsnog umjetnika, s dugogodišnjim američkim iskustvom violinista i pedagoga, vraćanje Zagrebačkih solista na sve svjetske glazbene pozornice. Ovaj talijanski uspjeh budi nadu i ispunjava ponosom, a potvrdilo se to i na tom prvom koncertu u ovoj godini, s biranom europskom klasičnom i romantičnom glazbom iz pera Griega, Rossinija i Mendelssohna uz jednu praizvedbu djela hrvatskog skladatelja Berislava Šipuša.

    Borivoj Martinić-JerčićVećinu programa glazbenici su izvodili u stojećem stavu, što je pridonijelo sabranosti, intenzitetu i ozbiljnosti izvedbe, uz iznimku nove skladbe Berislava Šipuša, koja je zahtijevala uz sviračku tehniku izvođenje šumova i tonski neartikuliranih zvukova poput lupkanja prstima po korpusu instrumenata ili tapkanja nogama. Zbog složenosti strukture tog kraćeg djela poduljeg naslova Riffs and Melodies, Chords and Some Rumors, but no Fugue nor Prelude praizvedbom je sugestivno ravnao sam autor. U tom djelu on se oslanja na karakteristične ostinatne ritamsko-melodijske figure rifove, standardne u jazzu i rocku, a koje su koristili primjerice Leonard Bernstein ili Olivier Messiaen. Prisjećanje je to i na melodije malih i velikih intervala i akorda, šumova i sličnog. To je uostalom sugerirano i u naslovu te dinamične skladbe koja raste od ritmičkog unisono početka, preko kontrastnih ugođaja i efekata (poput pizzicata ili glisanda) te konsonantnih i disonantnih akorda, do impresivne završne gradacije. Stvoreno je u jednom trenutku i zimsko ozračje, jer namjera je bila, kako autor sam kaže, "izreći jednu Pohvalu – Pohvalu snijegu… koji ima veliku moć nad nama i nad svime…"

    Za razliku od ove nove moderne skladbe, dvije točke programa Holberg suita Edvarda Griega i Sonata za gudače br. 1 u G-duru Gioacchina Rossinija dobro su znani evergrini za gudače, omiljeni i u repertoaru Zagrebačkih solista. Sigurnost, šarm, temperament i polet u njihovim skladnim i radosnim izvedbama razgalili su publiku, a odrazili su se u dobroj mjeri i u posljednjoj skladbi večeri Gudačkom oktetu u Es-duru, op. 20 Felixa Mendelssohna. To ambiciozno i uspješno mladenačko komorno djelo šesnaestogodišnjeg darovitog skladatelja, vješto isprepletenih samostalnih dionica, pravi je izazov za glazbenike, ali se rijetko čuje na koncertnim podijima, kao primjerice na najuglednijim međunarodnim festivalima komorne glazbe.

    Birana skupina Zagrebačkih solista u sastavu Borivoj Mrtinić-Jerčić, Karlo S. Fio, Goran Bakrač, Krunoslav Marić, Aleksandar Milošev, Marko Otmačić, Smiljan Mrčela i Mario Ivelja dosegla je visoku i rafiniranu razinu izvedbe, premda su glazbenici mjestimice prilično silovito pokušali dočarati Mendelssohnovu težnju za što snažnijim simfonijskim zvukom. U virtuoznom Scherzu bilo je i nešto tonskog neravnovjesja, što je međutim ispravljeno ponovljenom izvedbom tog efektnog stavka u dodatku.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 27. veljače 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike