Novi zvuci u Salonu Očić

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Josip Burjan, marimba, Ljerku Očić, orgulje, 4. ožujka 2010.

  • Ljerka Očić, arhivska fotografija, foto: www.ljerkaocic.comMarimba i orgulje, dva instrumenta čije podrijetlo, estetiku i namjenu dijele stoljeća, susrela su se na petom kućnom koncertu Iz salona Očić Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, održanom uz izravni prijenos na 3. programu Hrvatskog radija (urednik Branko Magdić). Intimni prostor salona bio je ovogaj puta pretijesan za brojnu publiku koja je dupkom ispunila svaki kutak, stojeći ili čak sjedeći na stubama, sa željom da čuje i podrži vrsne umjetnike Josipa Burjana i Ljerku Očić. Prvi su put nastupili zajedno u toj neobičnoj, zanimljivoj i izazovnoj kombinaciji, za koju ne postoji izvorna literatura. Stoga su odabrali i za ovu prigodu obradili postojeća djela, Ugođaj za marimbu i tamburaški orkestar Adalberta Markovića i 1. koncert za marimbu i gudače brazilskog skladatelja 20. stoljeća Neya Rosaura.

    Kako bi ostala vjerna svojoj domeni, Ljerka Očić je izvela i dva stavka iz Chitare za orgulje solo suvremenog hrvatskog skladatelja Željka Brkanovića. Radi se o peterostavačnom ciklusu nastalom 1994. koji asocira na hrvatske crkvene napjeve iz znamenite zbirke Cithara octohorda, a koji je umjetnica u cijelosti snimila za svoj novi CD. Ovom prigodom izvela je samo dva upečatljiva kontrastna stavka Usta moja uzdižite i Pjevaj hvale Magdaleno. Tehnički superiorno i sugestivno dočarala je s jedne strane smireni ugođaj prvoga stavka, a s druge ritmički odrješit i dramatičan karakter drugog stavka, koji asocira na kamenovanje. Bila je to središnja točka večeri, okružena združenim suzvučjem standardne marimbe s pet oktava i kućnih orgulja.

    Na početku je stvoreno ugodno i sjetno ozračje elegičnim Ugođajem Adalberta Markovića, u kojem se profinjenim tonom i dinamikom te izrazitom muzikalnošću u svojem solističkom uvodu predstavio Josip Burjan. Nakon nekoliko taktova i pažljivog prijelaza, adekvatnim senzibilitetom nadovezala se Ljerka Očić svojim solom na orguljama, da bi zajedničkim preplitanjem dovršili djelo temperamentnim drmešom. Za razliku od Markovićeve skladbe koja je asocirala na hrvatski folklor, Rosaurov 1. koncert za marimbu iz 1986, posvećen sinu Marcelu, podsjeća na žive plesne ritmove dalekog Brazila. Djelo inače ima četiri stavka, a mi smo čuli tri sugestivnih naslova: Saudaçao (Greetings), Lamento (Lament) i Despedida (Farewell). Pokazalo se da taj neobičan spoj marimbe i orgulja zvuči vrlo sukladno i može biti izazovom skladateljima za nova zanimljiva djela.

    Josip Burjan vrstan je udaraljkaš, spretan i precizan. Predan je glazbi, napose marimbi kojoj predviđa velik uspon i koju propagira ne samo solističkim nastupima, nego i kao pedagog u odgoju budućih udaraljkaša. Uz to što mu je glazba stil života, već nekoliko godina svira i bubnjeve u tročlanom bendu SuperMarket, pa je njegov prvi nastup u društvu s Ljerkom Očić završio zanimljivim veselim i bučnim dodatkom u kojem je na bubnjevima uz pratnju orgulja improvizirao na teme iz netom izvedenog Rosaurovog Koncerta s neizbježnim ritmovima bosanove.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 7. ožujka 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike