S posvetom ženama

Cantus Ansambl: Women 4 Cantus, dir. Berislav Šipuš, solisti: Mirjana Franić, harfa, Marta Babić, mezzosopran, Clemens Frühstück, saksofon, KD Vatroslav Lisinski, 8. ožujka 2010.

  • Cantus ansambl i dirigent Berislav Šipuš, foto: www.mbz.hr
    Kao da na svim stranama Dan žena, 8. ožujka, ponovo uzima sve više maha nakon što je koje desetljeće njegovo obilježavanje bilo u drugome planu. Nije važno da li je riječ o manifestacijama, tribinama ili je baš sada prvi put redateljica slučajno dobila Oscara. Dan žena prisutan je i u kulturnoj javnosti. Tako je i Cantus ansambl posljednji koncert svog ciklusa u malom Lisinskom posvetio takozvanom ženskom pismu.

    Naslov koncerta je bio po današnjm običajima obilježen engleštinom – Women 4 Cantus. Četiri je dakako ispisan brojkom kao u kratkim porukama s mobitela, esemesovima ili službom za Short Mesage Service. A za dobre stare želje i običaje za Dan žena na naslovnici tiskanog programa je i jedan karanfil koji je, premda lijep, svojom nametnutom simbolikom postao prezren.

    Koncert je bio ostvaren u suradnji s Ansamblom Zeitfluss iz Graza kojem je domaćin Edo Mičić. I – da se engleski ne zaboravi, iz Austrije su pristigle dvije kompozicije – Open Lead Near Shore Elisabeth Harnik i Return Joanne Wozny, skladateljice rođene i prvotno školovane u Poljskoj. Elisabeth Harnik se u Open Lead Near Shore na svoj asocijativni, programni način dotiče pjesme Nerudine prijateljice Sare Vial koja kao albatros oplakuje žrtve mora u opasnom području čileanskog rta Cape Horn. Dakako, skladateljica to sve nastoji potkrijepiti u ugođajnoj skladbi potmulih tremola i kovitlaca drugih dionica. Slijedio je i Povratak, Return Joanne Wozny za saksofon i komorni ansambl u kojem se viteški saksofon Clemensa Marie Frühstücka ističe tek kao dio ansambla u promjenjivim repeticijama eksponirane teme. Stanka i potom Jabuka razdora, nova skladba Sanje Drakulić. Naime, za ženski koncert Cantus ansambl je naručio dvije nove kompozicije; od Sanje Drakulić i srpske skladateljice Ivane Stefanović. Dvije praizvedbe u jednoj večeri što je svakako i dobra namjera i dobar put za osvajanje novih, danas elektronskih kajdanki.
    Ensemble Zeitfluss, foto: ensemble-zeitfluss.com
    Solistička harfa i ansambl bili su zadani okviri za Jabuku razdora Sanje Drakulić. A kako mitska harfa u povijesti glazbe nije imala puno solističkih prilika s orkestrom, Jabuka razdora se koncentrirala upravo na tu činjenicu. U naslovu se pojavila isto tako mitska jabuka ili Parisova jabuka. Nježno, tek naizgled tehnički nezahtjevno orfejsko prebiranje harfistice Mirjane Franić u ulančanim se epizodama otporno i uspjelo suprotstavlja ansamblu u sažetoj i efektnoj koncertatnoj formi.

    Pesnik u staklenoj kutiji – Bajka, zove se nova skladba Ivane Stefanović koju je prema narudžbi napisala i posvetila Cantus ansamblu. Treba možda podsjetiti da je opus Ivane Stefanović, opus maštovitih glazbenih obzora godinama relativno redovito prisutan u Hrvatskoj. Skladateljski dijalog, dvoboj ili pak suprotstavljanje s opusom Ive Josipovića, koji pripada istoj generaciji kompozitora tadašnje države, zabilježeno je na CD-u. U novoj kompoziciji Pesnik u staklenoj kutiji ne govori se ni o čemu značajnom, riječ o maloj temi, jer za Ivanu Stefanović nema velikih. To zapisuje kao moto kompozicije koja je zamišljena kao bajka, odnosno zvučna iluzija uspomena, simbola, sjećanja, nevinosti i banalosti. U provedbi se ne libi niti muzički izražene autoironije. U ekspresivnoj skladbi isto tako ekspresivna solistica, mezzosopranistica Marta Babić izgovara Andersenovu rečenicu: „My life is lovely story...“ I doista tu počinje poticajna glazbena priča i za vlastite uspomene.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 16. ožujka 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike