Oživljena bajka

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić

  • Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić, foto: Damir RajleSvojevrsni nastavak hommagea Mozartu započetog prošlogodišnjom produkcijom (u konačnici ne osobito uspjele) satirične trač-komedije Teaterdirektor nastavljen je ove godine postavljanjem, prvi put u cjelovitom obliku na pozornici osječkog teatra, Čarobne frule u režiji i pod dirigentskom palicom Zorana Juranića. Juranić ispravno konzervativno promišlja o Mozartovoj podatnoj glazbeno-scenskoj čaroliji. Naime, bila je uočljiva redateljeva nakana da pri uprizorenju Čarobne frule izbaci iz prvog plana kao nevažne egipatske detalje na koje upućuju didaskalije o mjestu radnje, pretjerani realizam ptičarskog Papagenova kostima ili pak dokumentarističko ustrajavanje na aluzijama iz slobodnozidarske heraldike. Uistinu, važna je bila isključivo bajkovita, perfekcionistički pripremana i izvedena glazba koja uzdiže, oplemenjuje svaku riječ, namjeru, stanje ili gestu viđenu na pozornici.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić, foto: Damir Rajle
    Zahvaljujući početnoj namjeri Zorana Juranića Čarobna frula na osječkoj pozornici uspijeva ostati bajka u punom smislu te riječi. Kompliciran zaplet i Mozartovo zakrabuljeno intelektualno moraliziranje, Juranić uspijeva iščitati i, što je mnogo zahtjevnije, prezentirati publici na način koji omogućuje praćenje radnje bez poteškoća i nesporazuma. Poznavatelji složenog i hibridnog libreta Emanuela Schikanedera znaju kolika je energija morala biti utrošena na njegovo pojednostavljivanje i pojašnjavanje. Uz magičnu Mozartovu glazbu koja prekriva gotovo svaki libretistički nesporazum, scenograf Žorž Draušnik i kostimograf Željko Nosić funkcionalnim, čas čudesnim i nadnaravnim, a čas zbiljsko-realističkim pozadinom i kostimima, pomažu Juraniću u zamisli da prvo cjelovito uprizorenje Čarobne frule u Osijeku nakon više od dva stoljeća od nastanka opere, ostane bez semantičkih pukotina, zasnovano na toliko nam udaljenim pojmovima ljubavi, dobrote, bratstva, humanizma – svemu onome što bi dobra bajka trebala sadržavati.

    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić, foto: Damir RajleČarobna frula ima čak sedamnaest solističkih dionica za koje su osigurane alternacije. Juranić je angažirao sve soliste Opere te, kada je to bilo potrebno, gostujuće, uglavnom mlađe pjevače. U takvu okružju pozornost plijeni besprijekornom tehnikom, bojom glasa, gromkošću i samostojnošću mladi bas Goran Jurić, student pjevanja na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, u ulozi velikog svećenika Sarastra. U Osijeku je te premijerne večeri bilo vidljivo kako hrvatska opera bez bojazni može kročiti u budućnost. Tomu svakako pridonosi i Veronika Hardy, studentica pjevanja na osječkoj Umjetničkoj akademiji, koja je u repriznim predstavama utjelovila Papagenu, i pokazala velik talent i ambiciju te će, uz pravilno vođenje, neosporno postati oslonac bilo koje operne kuće u Hrvatskoj.

    U zahtjevnoj ulozi Kraljice noći uspješno je nastupila gošća, mlada koloraturna sopranistica Gorana Biondić, a među izvođačima se istakao i pjevački svjež Dali Mor kao živahni Papageno. Paminu je sa sigurnošću utjelovila nekadašnja članica osječke Opere Valentina Fijačko. U ulogama Triju dama nastupile su Sanja Toth, Ljiljana Čokljat i Blaženka Targuš.
    Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku: Wolfgang Amadeus Mozart, Čarobna frula, dir. Zoran Juranić, Peter Oschanitzky, red. Zoran Juranić, foto: Damir Rajle
    Ladislav Vrgoč i ovoga puta, uz kvalitetan i pamtljiv pjevački izričaj, odskače od kolega pjevača u pripremi scenske izvedbe. Vrgoč je izvrstan glumac, svaku otpjevanu dionicu Princa Tamina ilustrira pravilnom tjelesnom aktivnošću, gestom i grimasom. Kad bi se barem više osječkih opernih pjevača ugledalo na Vrgoča, shvatilo svrsishodnost i scenske izvedbe, a ne neprestano nemotivirano ukipljeni ustrajavali na zvukovnoj perfekciji, uvjeren sam da bi Čarobna frula, unatoč tomu što je po prvi puta na sceni osječkog HNK, duže živjela. Ovako ćemo se uzdati u svevremeno – bajkovito.

    © Ivan Trojan, KULISA.eu, 8. travnja 2010.

Piše:

Ivan
Trojan

kritike