Logična dramaturgija jake ekspresije

Ciklus Lisinski sudbinom: Sinfonietta Cracovia, dir. Gabriel Chmura, solistica: Olga Scheps, klavir, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 15. svibnja 2010.

  • Sinfonietta Cracovia, foto: Anna Kaczmarz, www.sacrumprofanum.pl
    Rijetka je prilika da orkestar na odobravanje publike mora svirati čak dva dodatka. Dogodilo se to ponovno na gostovanju Sinfoniette Cracovie: Valse triste (Tužni valcer) Jeana Sibeliusa i Gavotta iz Klasične simfonije Sergeja Prokofjeva. Sinfonietta Cracovia došla je s dirigentom Gabrijelom Chmurom i solisticom, pijanisticom Olgom Scheps koji su još u travnju bili najavljeni s Orkestrom Glazbenog kolegija iz Winterthura. Ali islandski vulkanski oblak i komplikacija s letovima odgodila je tada gostovanje švicarskog orkestra, a i drugi put. No Sinfonietta Cracovia je svakako bila više nego dostojna zamjena.

    Gabriel Chmura, foto: www.chmura.ccNajavljeni program je u odnosu na travanj doživio male izmjene. Nije bilo Uvertire br. 2 Vatroslava Lisinskog ni Proljetne uvertire Hermana Gustava Goetza. Na početku koncerta Sinfoniette Cracovie zamijenila ih je uvertira Hebridi Felixa Mendelssohna. Teškog sjevernjačkog sadržaja, ali i lakim potezom prozračnih linija, Mendelssohova uvertira uvela je – nakon Rachlina i Filharmonije večer ranije – u još jednu iznimnu koncertnu večer. Ujedno su Hebridi u standardnom koncertnom poretku uvertira-koncert-simfonija, bili primjerna najava odličnog orkestra mekog tona i iznimno transparentnih interpretacija koje je potaknuo iskusni dirigent Gabriel Chmura.

    Svojedobno je taj poljski Židov, odrastao i isprva školovan u Izraelu, bio i gost Zagrebačke filharmonije. Iz koraka u korak se u interpretaciji osjetilo iskustvo velikog dirigenta staroga kova. Zlatni sjaj njegova vodstva nije se osnivao toliko na današnjoj sveprisutnoj želji za samopromocijom nego na temeljitom čitanju teksta. Ako je potrebno i iz početka, kao da se izvodi prvi put.

    Svakako je u tome ogledna bila Beethovenova Peta simfonija u c-molu. Simfonija o kojoj svi sve znaju, stotine su je puta čuli cjelovitu ili u dijelovima, sa snimki ili uživo, a uvodni motiv se prepoznaje kao sudbinski u raznim prilikama i u drugim medijima. Chumra sa smanjenim orkestrom u odnosu na pompozne i sklone interpretacijskim obrascima, nalazi i pokoji zaboravljeni sloj više u živoj, napetoj, nadasve razložnoj izvedbi koja je se u fugattu mogla gotovo opipati. Logična i napeta dramaturgija jake ekspresije donijela je izvedbu kakva se rijetko čuje uživo.

    Olga Scheps, foto: www.olgascheps.deDvadesetčetverogodišnja ruska pijanistica Olga Scheps još je jedna zvijezda mladog svjetskog pijanističkog neba. Za tu tvrdnju ona zasad ima dovoljno argumenata. U godini 200. obljetnice Chopinova rođenja gotovo da se nametnuo izbor jednog njegova Klavirskog koncerta. (Schumannov isti, 200. rođendan pomalo je u drugom planu.) Besprijekorna Olga Scheps, izrazito lakopotezne tehnike, svojoj izvedbi Chopinova Koncerta u f-molu dodala je punu poetičnost i bogati raspon tonskih boja, osobito proziran piano i predano muziciranje takoreći na svakom detalju.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 17. svibnja 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike

najavljujemo...