Otvaranje prostora mladima

Glazebni program 10. Osječkog ljeta kulture

  • Pjevački zbor Brevis Glazbene radionice mladih Polifonija
    Deseto jubilarno Osječko ljeto kulture od 29. lipnja do 21. srpnja ponudilo je čak 39 umjetničkih programa. Glazbena, kazališna, likovna, književna i filmska događanja ispunila su kroz tri tjedna prekrasne prostore barokne Tvrđe, oživjela muzeje, galerije, ulice i trgove. Pored Hrvatskog narodnog kazališta Osijek, Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića, kao i umjetničke ponude iz devet gradova prijatelja, ovogodišnju su manifestaciju značajno obilježili i studenti Umjetničke akademije Osijek. Sva tri odsjeka Akademije – za glazbenu, kazališnu i likovnu umjetnost, te katedra za interdisciplinarnost, predstavili su svoj rad različitim umjetničkim formama u kojima se prepoznaje kvalitetan rad i mentorstvo, te tako unatoč ovogodišnjem smanjenom budžetu OLJK-a, potvrdili građansku kulturu grada vlastitim kreativnim angažmanom. Prigodno okupljanje Orkestra mladih pokazuje dobrodošlu inicijativu mladih umjetnika u Osijeku i njihovu želju za istraživanjem vlastitih mogućnosti.

    Koncertni dio OLJK-a ponudio je vrlo skroman broj događanja – svega pet programa u kojima su, uz gostovanje ansambla Zagrebačkih solista i koncert Big benda Art kluba Osijek, tri koncerta priredili mladi osječki umjetnici.

    Pjevački zbor Brevis Glazbene radionice mladih Polifonija u suradnji s Umjetničkom akademijom u Osijeku izveo je premijerno 6. lipnja multimedijalni projekt Songs of Sanctuary, iz ciklusa Adiemus velškog skladatelja Karla Jenkinsa. Dirigentica Antoaneta Radočaj-Jerković ostvarila je uspjelu sinkretičku izvedbu te iznimno popularne zbirke vokalno-instrumentalnih djela, zahvaljujući odličnoj suradnji instrumentalnog ansambla i zbora, te koreografiji promišljenoj na način pokreta kao glazbenog elementa univerzalnog i namijenjenog svima. Umjetnički savjetnik bio je Robert Raponja, a izvedba je bila prema autorski prerađenoj orkestraciji instrumentalnog ansambla kojega su činili klavirist Davor Dedić, udaraljkaši Stanislav Muškinja, Predrag Kresojević i Robert Takač, te Mario Bočić na blok flauti. Posebnu kvalitetu izvedbi dala je nadahnuta koreografija mladog osječkog umjetnika Vuka Ognjenovića, posebice ako se zna koliko je osjetljivo područje zborskih scenskih pokreta koji su danas toliko popularni i obavezni dio svakog većeg vokalnog događanja.

    Izmišljeni slogovni jezik Adiemusa neusiljeno je pratio stilizirani pokret, ne opterećujući pri tom vokalni sloj izvedbe, prevodeći ga tako u scensku izvedbu. Koreografija je prirodno proizlazila iz glazbe, a sam pokret iz glasa, tvoreći tako jedinstvenu umjetničku cjelinu. Sveukupnom dojmu i oduševljenju publike, svakako je pridonio i odlično odabran prostor osječke Barutane koji svojom arhitekturom vojnog zdanja iz 18. st. nadopunjuje Jenkinsov arhetipski jezik, stvarajući atmosferu bezvremenske i svima razumljive glazbene poruke. Ova scena, smještena uz kompleks katakombi na lijevoj obali Drave nasuprot baroknoj Tvrđi, pokazala se idealnim prostorom upravo za ovakve multimedijalne izvedbe. Iste večeri koncert Adiemus izveden je dva puta zbog interesa publike i gledališta s manjim brojem mjesta. Iako se radi o jednom od trenutno najizvođenijih zborskih djela širom svijeta, i gotovo da se ne može pronaći mjesto u partituri koje nije već viđeno u različitim izvedbama, osječka je premijera Adiemusa zaista pokazala zbog čega ta skladba i petnaest godina od nastanka još uvijek predstavlja umjetnički izazov.
    Pjevački zbor Brevis Glazbene radionice mladih Polifonija
    Dirigentica Radočaj–Jerković kombinirala je tijekom izvedbe različite tehnike pjevanja, od klasično postavljene zborske, prirodnog pjevanja dječjih glasova, pa sve do simuliranog folklornog pjevanja i komercijalnih tehnika karakterističnih za popularnu glazbu. Istražujući različite boje i mogućnosti stvaranja i oslikavanja određenog ugođaja, dirigentica je u potpunosti slijedila skladateljevu namjeru da ljudski glas tretira isključivo instrumentalno. Ostvarena je tako dojmljiva paleta zborskih boja u ansamblu od pedesetak pjevača širokoga glasovnog raspona – od dječjih i djevojačkih, do onih zrelih i dugogodišnjim vježbanjem formiranih glasova. Dionice su bile osmišljene u skladu sa bojama slogovnog jezika, dikcija precizna, fraze dorađene, a pjevanje zbora toplo i emocionalno proživljeno. Pjevački zbor Brevis dokazao je da se može nositi sa svim izazovima partiture u kojoj je skladatelj izmišljenim jezikom u prvi plan stavio samo boju i ljepotu ljudskog glasa, neopterećenu značenjem riječi koje izgovara.

    Devet pjesama protkane su uvjerljivim nastupima zborskih solistica od kojih se posebno isticala Laura Glück Radičević, dok je sopranistica Ivana Horvat solo izvedbom Cantus Insolitusa pokazala umijeće glasovnog transformiranja i kombiniranja različitih tehnika pjevanja uvelike potpomognuta klavirskom suradnjom Davora Dedića koji je i ostalim djelima dao visok umjetnički doprinos. Vizualni dojam pojačan je svjetlosnim efektima potpuno uklopljenim u glazbeni dio izvedbe, ali i dosjetljivim rješenjima poput poigravanja laserskim svjetlima u rukama pjevača u finalnom stavku. Usklađenost partiture i pokreta upotpunjena je nastupom plesnog para Darije Dolinšek, balerine HNK Osijek i Vuka Ognjenovića kojim je podvučen glazbeni antiklimaks u stavku Amaté Adea.

    Radost zajedničkog muziciranja kao stalna i prepoznatljiva kvaliteta ovoga osječkog ansambla bila je spiritus movens koncerta u Barutani. Pjevački zbor Brevis čija kvaliteta izvire iz petnaestogodišnjeg rada u kojemu su ostvarili niz uspješnih projekata i koncerata, te osvojili više domaćih i inozemnih nagrada, prešli su ovoljetnim koncertom još jednu stepenicu više u građenju uspješne vokalne karijere.
    Orkestar mladih iz Osijeka
    Orkestar mladih predstavio se gradu 17. srpnja koncertom u crkvi sv. Mihela u Tvrđi. To su mladi entuzijasti koji duboko u sebi nose glazbu kao duhovni izričaj. Dio njih se okuplja u župi Preslavnog Imena Marijina gdje su pod vodstvom Mihaela Raffa, voditelja crkvenog zbora i idejnog začetnika orkestra, održali svoj prvi koncert za Uskrs. Članovi Orkestra su učenici Glazbene škole Franje Kuhača iz Osijeka, studenti Muzičke akademije u Zagrebu i članovi orkestra osječkoga HNK. Izveli su stilski raznolik i tehnički zahtijevan program tijekom kojega se moglo prepoznati emocionalno proživljeno sviranje. Rad i vježbanje tijekom cijele godine stvara u mladim glazbenicima pozitivnu želju da negdje i pokažu naučeno, a godišnji ili školski koncerti, često su im jedina prilika javnih nastupa. Nekima od njih ovakvi nastupi s orkestrom pružaju dragocjenu priliku i poticaj za razvijanje i učenje, a radost zajedničkog muziciranja potvrđuje njihovo opredjeljenje za poziv glazbenika. Pohvalno je za osječke prilike ovakvo okupljanje mladih koji žele svirati, preuzimanje inicijative i njihova želja za sudjelovanjem u koncertnom životu grada.

    Trebalo bi ipak ubuduće paziti na izbor programa i odabrati odgovarajuću tehničku razinu djela primjereniju ansamblu koji se prigodno okuplja. Često se naime pokazuje i u profesionalnim orkestrima da ako se ne radi dovoljno dugo, izvedba tako serioznog programa ne može biti ujednačeno kvalitetna. Najuspjelija je bila izvedba prve skladbe kojom su otvorili koncertnu večer, instrumentalni stavak Arrival of the Queen of Sheba iz Händlovog oratorija Salomon. U baroknim koncertima koji su slijedili: Koncertu za obou, gudače i čembalo (RV461) Antonia Vivaldija sa solistom Dejanom Činčurkom i Koncertu za dvije violine i gudače (BWV 1043) Johanna Sebastiana Bacha sa solistima Ivanom Duvnjak i Sho Akamatsu nedostajalo je baroknog dijalogiziranja s orkestrom, a tempa polaganih stavaka bila su nešto brža od uobičajenih, tako da se solo dionica nije mogla do kraja uvjerljivo odsvirati. U brzim stavcima pak, solisti su pokazali tehnički i interpretacijski dorađene izvedbe, bogatu paletu boja na svojim instrumentima i tako potvrdili svoje otprije poznate kvalitete. Iako je problem prebrzih tempa ostao prisutan do kraja koncerta, poznati taktovi Romanze za violinu i orkestar u F-duru, op. 50 Ludwiga van Beethovena izazvali su oduševljenje osječke publike. Solist Kiril Naumov ostvario je niz lijepih i muzikalno osmišljenih fraza bogatog tona. Orkestar mladih je svojom interpretacijom Last Spring, op. 34 Edwarda Griega i Simfonije u D-duru, br. 3 Luke Sorkočevića zajednički hrabro izlistavao partiture otkrivajući interpretacijski višeslojne zahtjeve kojima je davao odgovore u skladu sa svojim mogućnostima.

    U sviranju Orkestra mladih može se razlučiti kvalitetan i nadaren umjetnički potencijal na kojemu doduše treba još raditi pod mentorskim vodstvom. Ali u tom potencijalu možda se krije nukleus budućeg filharmonijskog orkestra kojega je Osijek davnih godina prošloga stoljeća između dva svjetska rata imao i ponosio se njime. Taj ponos prisutan je i danas, u publici senzibiliziranoj za domaće izvođače.
    Koncert studenata Umjetničke akademije u Osijeku, katedre za studij pjevanja Ljubav se zove imenom…Koncert studenata Umjetničke akademije u Osijeku, katedre za studij pjevanja Ljubav se zove imenom…Koncert studenata Umjetničke akademije u Osijeku, katedre za studij pjevanja Ljubav se zove imenom…
    U nastavku koncertne večeri OLJK-a, tek malo dalje u atriju Arheološkog muzeja – koncert studenata Umjetničke akademije u Osijeku, katedre za studij pjevanja Ljubav se zove imenom… Nastupile su tri mlade umjetnice Veronika Hardy (sopran), Ivana Horvat (sopran) i Margareta Matišić (mezzosopran) iz klase prof. Berislava Jerkovića uz klavirsku suradnju Ante Blaževića. Bila je to glazbeno-književna večer u kojoj su se izmjenjivale ljubavne arije repertoarnih opernih djela i solo pjesme sa stihovima hrvatskih i svjetskih pjesnika. Kasnoromantičke arije Antonín Dvořák, Georgesa Bizeta, Giuseppea Verdija, Mauricea Ravela i Franza Lehara bile su stilska okosnica večeri, upotpunjena izletom u Bečku klasiku Wolfganga Amadeusa Mozarta te hrvatskom vokalnom baštinom Josipa Hatzea i Blagoja Berse. Stihove je znalački odabrala Tatjana Ileš, a nadahnuto čitao Ivan Čačić, student glume i lutkarstva na Umjetničkoj akademiji u Osijeku.

    Prostor atrija Arheološkog muzeja izuzetno je akustički pogodan za takvu vrstu koncerata i u velikoj je mjeri pridonio dodatnom ozvučenju osjetljivijih glasovnih registara mladih pjevačica. Intimnu atmosfera tople srpanjske večeri ispod slikovitog staklenog svoda atrija Muzeja dodatno su zagrijavali mozaički nanizani pjevački nastupi i čitanje poezije te oblikovali niz jedinstvenih umjetničkih doživljaja koje je publika srdačno primila. Već od nastupnih arija vidjelo se da su mlade glazbenice na dobrom putu stjecanja umjetničkog znanja i iskustva. Sopranistice Hardy i Horvat prošli mjesec su održale svoj diplomski koncert, a mezzosopranistca Matišić studentica je treće godine. Svaka je izvedba pokazala koncepcijski i stilski definiranu cjelinu proživljenog tekstualnog sadržaja, tehnike pjevanja i sinkronizirane klavirske dopune. Intonacijski problemi koji su se čuli posebice u prvim nastupima mladih glazbenica, popuštanje koncentracije u visokim zapjevima i ponekad mimikom lica izražena težina kompleksnijih dijelova, ostavljaju prostora za usavršavanje tehnike svih triju umjetnica. Veronika Hardy je najuspjeliju kreaciju i punoću tona ostvarila interpretacijom treće u nizu Grčkih pjesama Mauricea Ravela, dok je Ivana Horvat široki raspon glasa prilagodljivog zahtjevima teksta dojmljivim scenskim nastupom ostvarila u Serenadi Josipa Hatzea.

    Popularnim duetom iz opere Lakmé Léa Delibesa Viens, Mallika, les lianes en fleurs... Sous le dôme épais obje su sopranistice postigle homogenost komornog zvuka prelijevajući boje dobrim međusobnim slušanjem. Klasičnu frazu dinamičkim nijansiranjem i preciznom dikcijom Margareta Matišić najpotpunije je ostvarila u ariji Dorabelle Smanie implacabili iz Mozartove opere Cosi fan Tutte. Kvalitativni uspon večeri ostvario je i pijanist Ante Blažević profinjenim sviranjem umetnutog instrumentalnog intermezza Chopinovog Nocturna u cis – molu, op. posth. pokazavši tako i solističke kvalitete. Dodatak programu protekao je u revijalnom tonu izvedbom When I Fall In Love u obradi za tercet uz raskošnu klavirsku suradnju Davora Dedića koja je u skladu s temom večeri zaokružila koncert.

    Srazom klasičnih repertoarnih djela i onih koji traže i pronalaze nova rješenja, ostvaren je dinamičan, zanimljiv i raznovrstan program ovogodišnjeg kulturnog ljeta u Osijeku. Broj i raznovrsnost priredbi koje su iznijeli upravo ansambli mladih, govore o nukleusu jednog sasvim novog kulturnog identiteta grada. Otvaranje prostora mladima opet se pokazalo dobrim potezom programskog odbora OLJK-a, jer su pokazali da mogu biti oslonac i ozbiljan partner u kreiranju kulturne scene. Njihov je angažman vrijedan signal organizatorima koncertne sezone da su glazbene perspektive Osijeka velike i ne trebaju se daleko tražiti. Publika ih je srdačno prihvatila i pozdravila, što je samo pokazatelj kako u gradu Osijeku nedostaje sličnih koncertnih događanja. Oduševljenje publike i snažan entuzijazam mladih glazbenika rezultirat će vjerujemo i nadamo se novim okupljanjima i inicijativama koje mogu mijenjati koncertnu ponudu grada.

    © Sunčana Bašić, KULISA.eu, 21. lipnja 2010.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike