U bogataševu dvoru

61. Dubrovačke ljetne igre: Giovanni Battista Pergolesi, Služavka gospodarica; Georg Philipp Telemann, Školnik, dir. Tomislav Fačini, red. Krešimir Dolenčić

  • 61. Dubrovačke ljetne igre: Giovanni Battista Pergolesi, Služavka gospodarica, dir. Tomislav Fačini, red. Krešimir Dolenčić
    Dražest kojom zrači komična opera Služavka gospodarica (La serva padrona) Giovannija Battiste Pergolesija upriličena na Dubrovačkim ljetnim igrama 5. kolovoza bila je pravi magnet za festivalsku publiku koja je do posljednjeg mjesta ispunila prostor Kneževa dvora. Prethodila joj je izvedba Školnika (The Schoolmaster), komične kantate za bas, dječji zbor i orkestar Georga Philippa Telemanna.

    Opera Služavka gospodarica, premda kratka i u svim segmentima osim pjevačkog nezahtjevna, zadovoljila je svakog slušatelja i gledatelja koji joj se, ponesen ljetnim ozračjem i laganim sadržajem libreta, prepustio. Pjevač svjetske slave Giorgo Surjan nakon Telemannove kantate u prvom dijelu, nastavio je u maniri vrhunskog profesionalca i s tumačenjem uloge Uberta u Pregolesijevoj komičnoj operi. Rijetke nepreciznosti u njegovoj izvedbi uzrokovane vrućinom ili malim zamorom treba spomenuti jedino i samo u kontekstu povećanih zahtjeva s kojima se tijekom predstave mora nositi svaki pjevač. Služavka Serpina u tumačenju sopranistice Valentine Fijačko u pjevačkom je smislu besprijekorna, no glumački ova umjetnica nije do kraja uspjela oblikovati lik kokete i sponzoruše (služavka Serpina želi se udati za svog bogatog gospodara Uberta) koji i nije bio najprikladniji njenom glumačkom profilu. No kompenzirala je te male nedostatke stamenim, sigurnim pjevanjem i pomno proučenom partiturom.
    61. Dubrovačke ljetne igre: Giovanni Battista Pergolesi, Služavka gospodarica, dir. Tomislav Fačini, red. Krešimir Dolenčić
    Veliki dio posla u opernim izvedbama na leđima je orkestra i dirigenta koji često ostanu u sjeni pjevačkih zvijezda te njihov prinos ostane nepravedno zapostavljen (zamijećen jedino kada kvari izvedbu!). Varaždinski komorni orkestar bio je nenametljivi pratilac podcrtavajući sva značajna mjesta, a cijelu glazbenu izvedbu elegantno je organizirao dirigent Tomislav Fačini. Režiju i osvježavajuće, bezazlene dramaturške diverzije (prolog u izvedbi glumice Srđane Šimunović) potpisuje Krešimir Dolenčić, a izazov da uz minimalna sredstva ispuni eventualne praznine kakve bi moglo nosit ovakvo scensko djelo riješio je u načinu komike nijemog filma. U takvom okviru gotovo nijemi lik opere, sluga Vespone, našao je odličnog tumača u glumcu Branimiru Vidiću. Scenografija, kakva je svojom prirodom prostor Atrija, nije trebala odveć intervencija, mada bi se dao primijetiti lagani nemar, ako ne promašaj, za neke dijelove scene (izlizani stol i stolci više pripadaju krčmi, no domu bogataša). Osim scenografije i kostimografiju potpisuje Petra Held (uz čak tri asistentice za kostimografiju).

    Bez obzira na te nedosljednosti, publika je nakon izvedbe bila razdragana i nasmijana što je važan (ne i uvijek pouzdan) parametar uspješnosti izvedbe.
    61. Dubrovačke ljetne igre: Georg Philipp Telemann, Školnik, dir. Tomislav Fačini, red. Krešimir Dolenčić
    U prvom dijelu večeri u kantati Školnik Georga Philippa Telemanna (Telemannov tekst na hrvatski preveo pijanist Jurica Murai) raspoloženom basu Giorgu Surjanu, dobroj izvedbi pridružio se i dječji zbor sastavljen od dubrovačkog zbora Anđeli i djevojačkog zbora Amorette. Izvrsno pripremljeni pjevački (voditeljica Maja Marušić) i u scenskom pokretu zaokružili su komičnost djela.

    Izvedbom Pergolesijeve opere Ljetne igre obilježavaju obilježavaju tristotu obljetnicu rođenja tog nezaobilaznog talijanskog kompozitora, a uvrštavanjem Telemannovog djela podsjetilo se i na značaj te veliki opus tog Bachovog i Handelovog suvremenika.

    Opera je tako rijetko prisutna na dubrovačkoj glazbenoj sceni i publika je time zakinuta za čaroliju te glazbenoscenske forme, pa je i ovakav kvantitativno malen doprinos značajan za ovaj kulturni prostor. Bez obzira na brojnost festivala u Hrvatskoj, zašto ne napraviti festival komornih opera, kad već otvoreni prostori Dubrovnika upravo mame za takav projekt? Možda će netko prepoznati izazov koji bi proizašao iz takve ideje i mnoštvo drugih mogućnosti koje se naslanjaju na nju.

    © Marija Grazio, KULISA.eu, 11. kolovoza 2010.

Piše:

Marija
Grazio

kritike