Festivali i događaji

Glazbena događanja u Zagrebu tijekom ljeta 2010.

  • Ansambl Dialogos (Albrecht Maurer, Katarina Livljanić, Norbert Rodenkirchen)
    Za malobrojne koncerte klasične (ozbiljne) glazbe i glazbenog kazališta koji su se održali ovoga ljeta u Zagrebu zaslužni su Koncertna direkcija Zagreb (u okviru šarolike ponude Zagrebačkih ljetnih večeri) i Klupska kazališno-glazbeno-filmska scena Amadeo, a obnovljen je i festival Orgulje Zagrebačke katedrale, nakon dvije godine pauze, ali ne u organizaciji KDZ, nego same Katedrale pod umjetničkim vodstvom Edmunda Andlera-Borića. No, o nekom osmišljenijem festivalskom projektu tijekom ljetnih mjeseci, kakav bi naš glavni grad trebao imati po uzoru na druge metropole i veće gradove, pa i u samoj Hrvatskoj, nažalost nema riječi. Uzgred rečeno – nije li pretenciozno nazvati tek dva programa gostiju iz Mađarske Festivalom operete i mjuzikla? Jednako kao i Festival Orgulje Zagrebačke katedrale sa svega tri koncerta. No, nadajmo se da će kriza proći i da će u budućnosti ti zanimljivi projekti poprimiti prave festivalske značajke.

    U ovom kraćem pregledu važnijih događaja spomenut ću tek nekoliko koje sam imala prilike čuti i vidjeti, a koji su ostavili snažniji dojam. Tako je u sklopu Zagrebačkih ljetnih večeri impresionirao izvanredan projekt Judita vokalnog ansambla Dialogos osnovanog 1997. inicijativom hrvatske pjevačice i muzikologinje Katarine Livljanić, međunarodno priznate stručnjakinje za izvedbu srednjovjekovne glazbe. Ta biblijska pripovijest iz renesansne Hrvatske prema remek-djelu Marka Marulića premijerno je izvedena 2006. u Francuskoj, a dobila je i nagradu Judita za najbolju glazbenu izvedbu na Splitskom ljetu 2007. Stoga je bilo vrijedno njezino predstavljanje u Zagrebu, u atriju Galerije Klovićevi dvori (5. srpnja).

    Priča o Juditi

    Tekst Marulićeve Judite na arhaičnom hrvatskom jeziku, s elementima alegorijskih dijaloga (prenja), Katarina Livljanić preoblikovala je u glazbeno-scensko djelo vlastitim izborom važnijih ulomaka i glazbenom rekonstrukcijom gregorijanskih i glagoljaških izvora iz Dalmacije i Italije. Izražajnim govorom, pjevom i sugestivnom glumom (u nekoliko uloga) umjetnica je na najljepši i najsnažniji način približila tu zanimljivu i svevremenu temu današnjem slušatelju i gledatelju u suradnji s dvoje vrsnih glazbenika – Albrechtom Maurerom (viela i lirica) i Norbertom Rodenkirchenom (poprečne flaute, tradicijske flaute i dvojnice) te Sandom Hržić (režija, scena, kostimi) i Marie Bellot (svjetlo).

    Iako je dikcija bila besprijekorna, dobro je došla video-projekcija teksta kao i njegov prijevod (uz original) u raskošno opremljenoj i informativnoj programskoj knjižici urednice Jelene Vuković. Biblijska priča o Juditi, udovici iz Betulije, koja je zavela i usmrtila neprijatelja Holoferna kako bi oslobodila svoj narod, kao temelj hrvatske književnosti postala je nadahnućem i za druge medije. Spomenimo i izvrsnu istoimenu operu Frane Paraća, čija glazba suvremenim jezikom asocira davna vremena. No, projekt Katarine Livljanić (sedamdesetak minuta u jednom dahu) priča je za sebe. Ispričana je glazbom nastalom u istom podneblju i vremenu, s vještom i znalačkom rekonstrukcijom na nov i suvremen način i svakako predstavlja vrhunsko ostvarenje vrijedno divljenja.

    Komorni Chopin

    Sidonija LebarU sklopu Zagrebačkih ljetnih večeri održan je i zanimljiv koncert komorne glazbe Frédérica Chopina, čija se 200. obljetnica rođenja obilježava ove godine. U Atriju galerije Klovićevi dvori 20. srpnja nastupio je trio u sastavu Sidonija Lebar, violina, Jadranka Gašparović, violončelo i Katarina Krpan, glasovir. Na programu su bile tri jedine Chopinove skladbe za glasovir i violončelo uz jedan glasovirski trio i još Varijacije za flautu i glasovir (u obradi za violinu i glasovir) čije autorstvo nije potvrđeno. Kako je Chopin prvenstveno skladao za glasovir, njegov malobrojni komorni opus rijetko se izvodi i stoga je ovaj program bio posebno zanimljiv, tim više što je među umjetnicima bila u našoj sredini rijetko viđena a izvrsna violončelistica Jadranka Gašparović (solo violončelistica Flamanske opere u Antwerpenu i voditeljica ansambla violončela Octocelli).

    Koncert je počeo mladenačkom Introdukcijom i Polonaisom brillante za violončelo i glasovir u C-duru, op. 3. Salonska glazba pisana za sedamnaestogodišnju kneginju Wandu tek je naznaka kasnijih Chopinovih istoimenih remek-djela kojima se proslavio u Parizu. Slijedilo je zrelije djelo – Sonata za violončelo i glasovir u g-molu, op. 65 i Veliki koncertantni duo za violončelo i glasovir u E-duru na temu iz Meyerbeerove opere Robert le diable, op. Posth. B. 70. Sve tri skladbe Jadranka Gašparović izvela je lijepim, punim tonom, tehnički besprijekorno i muzikalno uz pouzdanu pratnju Katarine Krpan.

    U nastavku se predstavila violinistica Sidonija Lebar izvedbom nedovoljno inspirativnih Varijacija za flautu i glasovir u E-duru na temu Non piu mesta iz Rossinijeve opere Pepeljuga (La Cenerentola), op. Posth. B. 9 (verzija za violinu i glasovir), čije autorstvo nije potvrđeno, da bi se na kraju predstavile sve tri umjetnice Glasovirskim triom u g-molu, op. 8, koji je jedini Chopinov opus s violinom. Iako je to jedno od najzanemarenijih njegovih djela, naše umjetnice vrsnom izvedbom pokazale su kako je vrijedno veće pažnje.

    Orgulje Zagrebačke katedrale

    Edmund Andler-Borić, foto: czk-bm.hrOrgulje Zagrebačke katedrale pripadaju u red koncertnih orgulja romantičnih zvukovnih osobina s preko 6000 svirala te sedamdeset osam registara i četiri manuala. Riječ je o instrumentu velikih mogućnosti, na kojem je moguće izvoditi svu orguljašku literaturu. Jedne su od najvećih, najljepših i najkvalitetnijih orgulja u svijetu i spomenik nulte kategorije, registrirane pri Ministarstvu kulture RH kao zaštićeno kulturno dobro. Stoga su koncerti na tom instrumentu velik izazov za umjetnike i atrakcija za brojnu publiku. Festival Orgulje Zagrebačke katedrale koji je godinama organizirala Koncertna direkcija Zagreb nažalost je ukinut, da bi ga nakon dvije godine stanke ponovno oživjela Zagrebačka katedrala pod umjetničkim vodstvom orguljaša Edmunda Andlera-Borića. Ovoga ljeta držana su tri koncerta na kojima su nastupili violinist Goran Končar u suradnji s Edmundom Andlerom-Borićem, slovenska orguljašica Renata Bauer i hrvatska orguljašica Ljerka Očić.

    Koncert Ljerke Očić održan 22. srpnja ispunio je veliki crkveni prostor do posljednjeg mjesta. Oko tisuću posjetitelja (neki su i stajali) uživalo je u izvedbama velebnih djela za orgulje iz pera Césara Francka i Franza Liszta, zacijelo najvećih romantičnih umjetnika kraljice instrumenata. Piece heroique te Preludij, Fuga i Varijacija op. 18 Césara Francka pokazale su s jedne strane sofisticirani sarkazam i grotesknost u odnosu na posvetu francuskoj vojsci poraženoj u francusko-pruskom ratu, a s druge strane jednostavnost i jasnoću klasičnog glazbenog oblika ispunjenog "intenzivnim unutarnjim životom i istinskom ekspresijom profinjene jednostavnosti".

    Franz Liszt divio se Francku, uspoređujući ga s velikim Bachom. I upravo Bachom, ali i Allegrijem i Mozartom nadahnute su i Lisztove skladbe koje je odabrala Ljerka Očić. Weinen, Klagen, Sorgen Zagen… varijacije su na dvije teme iz istoimene Bachove kantate i Crucifixusa iz Mise u h-molu. Evocation je sjećanje na Sikstinsku kapelu uz asocijacije na Allegrijev Miserere i Mozartov Ave verum, a fantazija i fuga na ime B-A-C-H ponovo je reminiscencija na velikog majstora baroka. Taj reprezentativni program vrsna umjetnica izvela je u velikom stilu, tehnički suvereno, bogatom registracijom i impresivnim volumenom zvuka. Dugi pljesak zadovoljne publike izmamio je i dodatak – Toccatu iz Gotske suite francuskog majstora Leonida Boëllmanna.

    Petrit Çeku trio
    Gitarski trio Petrita Çekua
    Klupska kazališno-glazbena scena Amadeo trudi se tijekom čitavog ljeta pružiti Zagrepčanima i turistima obilje raznovrsnih kulturnih sadržaja, a ove je godine organizirala manje klasičnih glazbenih programa no inače. Stoga smo sa zadovoljstvom dočekali i ispratili izvrsni koncert trija gitara, kojeg je tek osnovao vrsni mladi umjetnik Petrit Çeku. Prošloga je ljeta održao samostalni gitaristički recital na sceni Amadeo u Atriju Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, a ove je godine u istom prostoru predstavio svoj trio koji uz njega čine Pedro Rodrigues (Portugal) i Tomislav Vukšić. Sva trojica bili su studenti profesora Darka Petrinjaka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i od njega su naslijedili najljepše tekovine vrhunske gitarističke škole.

    Većinu odabranih skladbi programa aranžirao je njihov profesor, nastojeći svu trojicu umjetnika ravnopravno uposliti u prezentaciji tematskog materijala. Tako su svi došli do izražaja kao vrhunski solisti, ali i sjajno uigrana skupina ujednačenog plemenitog tona, izvanredne muzikalnosti i međusobnog dosluha. U obradi Darka Petrinjaka čuli smo Evocacion Isaaca Albéniza, Tri slavenska plesa Antonina Dvořáka (op. 46, br. 7 i 8 te op. 72, br. 2), zatim Pavane pour Infante défunte Maurica Ravela i Tri plesa iz baleta Trorogi šešir Manuela de Falle – Mlinaričin ples /Fandango/, Ples susjeda /Seguidillas/ i Ples mlinara /Farruca/. Izvedene su i tri izvorne skladbe za trio gitara: Travanj je najokrutniji mjesec hrvatskog skladatelja Marka Ruždjaka, Baião de Gude brazilskog majstora Paula Bellinatija i Mala suita br. 4, op. 95 engleskog skladatelja Johna W. Duartea.

    Miljenko Prohaska u komornom ozračju

    Miljenko Prohaska, foto: foto.muzika.hrScena Amadeo 3. rujna upriličila je rođendansku čestitku uglednom hrvatskom skladatelju Miljenku Prohaski u suradnji s Hrvatskim društvom skladatelja i Cantusom d.o.o. Kako je početak rujna ove godine bio u znaku promjenljivog i hladnog vremena, koncert je održan u dvorani Gliptoteke HAZU nešto prije skladateljeva 85. rođendana (17. rujna). Dvorana je te večeri bila pretijesna za sve one koji su poželjeli čestitati maestru, uručiti mu poklone i podijeliti s njime večer u kojoj je mogao biti predstavljen tek mali dio njegova ogromnog skladateljskog opusa.

    Za ovu prigodu (a nadamo se da će ih do kraja ove jubilarne godine biti još!) odabran je izbor iz skladateljeva komornog opusa, koji je pripremio Gudački kvartet Sebastian (Anđelko Krpan, Korana Rucner, Nebojša Floreani i Zlatko Rucner) u suradnji s mezzosopranisticom Martinom Gojčeta Silić i Ervinom Baučićem te pijanistom Mariom Čoporom. Gudački kvartet Sebastian omiljen je skladateljev sastav s kojim je puno surađivao. Obradio je za njih nekoliko svojih skladbi ili pisao upravo za njih originalna djela (Intima, Sebastiana, Un petit morceau pour Darka et Nina, Play Strings, Play).

    Osim spomenutih skladbi čuli smo još izvrsne izvedbe antologijskih solo-popijevki Štela bi biti …list, Senje, senje, Zbog jedne davne melodije i Fakin od porta, zatim Arioso za violinu i glasovir i prvu izvedbu glazbene teme iz filma i televizijske serije Kiklop u obradi za glasovirski kvintet. A u dodatku još jednu Bosa novu i antologijsku Intimu. I doista, ova iznimna večer potvrdila je da je maestro Prohaska svestrani glazbenik širokih obzora koji ne priznaje ladice, nego stvara lijepu glazbu u kojoj se zrcale i isprepliću najprivlačnije melodije, harmonije i zvukovne boje podjednako iz domene jazza, folklora ili klasike.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 12. rujna 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike