Intima za sve

Rođendanski koncert Miljenka Prohaske, Scena Amadeo, Dvorana Gliptoteke HAZU, Zagreb, 3. rujna 2010.

  • Miljenko Prohaska, foto: foto.muzika.hrTrećega rujna 2010, usred koncertne suše na početku sezone, održan je iznimno vrijedan koncert: rođendanski koncert skladatelja, dirigenta, aranžera i kontrabasista Miljenka Prohaske, koji je nekoliko dana kasnije (točnije, 17. rujna) proslavio 85. rođendan. Program je započeo jednom od Prohaskinih ranih i do današnjih dana najizvođenijih skladbi. Intimu, koja je još 1962. godine izvorno napisana za Big Band HRT-a te potom doživjela veliki broj preradbi za najrazličitije sastave i soliste, ovaj je put odsvirao Gudački kvartet Sebastian. S tim je kvartetom Prohaska, prema vlastitim riječima, počeo surađivati prije nekoliko godina, a kako se suradnja pokazala iznimno uspjelom, nastavljena je do danas.

    Osim Intime, Sebastian je izveo i gudački kvartet Sebastiana koji je 2004. godine napisan upravo za taj kvartet. I Intima i Sebastiana predstavljaju dio vrlo bogatog komornog opusa Miljenka Prohaske. I inače, to je samo djelić Prohaskinog kompletnog stvaralaštva koje, osim ozbiljne i jazz glazbe, sadrži različite aranžmane, obrade narodnih melodija te filmsku i scensku glazbu. O veličini Prohaskinog opusa svjedočila je i odeblja programska knjižica koncerta čiji je najveći dio zauzeo popis Prohaskinih djela.

    Dakle, Sebastiana i Intima mogle bi se svrstati u dio opusa koji ne pripada tzv. lakoj glazbi, nego su ozbiljnijeg sadržaja. No, u Prohaski uvijek radi mali crv-vragolan koji jednostavno ne može biti sasvim ozbiljan. Tako je u Intimi bilo provala glazbenog humora, dok je kroz kvazi-ozbiljnost Sebastiane neprestano prodirao Prohaskin feel the beat – u ovome slučaju osjećaj za ritam argentinskog tanga koji se izmjenjivao s ritmom eteričnog valcera.
    Gudački kvartet Sebastian, arhivska fotografija (www.sq-sebastian.com)
    Osim Gudačkog kvarteta Sebastian, u koncertu su sudjelovali i drugi izvođači. Mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić tijekom programa izvela je dvije poznate melodije: Štela bi biti… list, koju je pjevala uz pratnju Zlatka Rucnera na violončelu i Marija Čopora na glasoviru, te Zbog jedne davne melodije (pjesma nadahnuta šlagerom Hoagy Carmichaela Zvjezdana prašina) uz pratnju Gudačkog kvarteta Sebastian.

    Ako je pjesmom Štela bi biti… list Martina Gojčeta Silić ne samo pobudila pažnju i usmjerila pozornost prema izvedbi, onda je u tom smislu doista briljirao tenor Ervin Baučić koji je, uz pratnju Marija Čopora na glasoviru, izveo pjesmu Senje, senje. Jednostavna, strofna pjesma, naizgled sasvim nezahtjevna u interpretativnom smislu, dobila je paralelnu jednostavnu, ali srčanu interpretaciju koja je u pravom smislu riječi osvojila publiku. Baučić je nešto kasnije uz pratnju Gudačkog kvarteta Sebastian, izveo i pjesmu Fakin od porta. No premda se ta pjesma činila bližom Baučićevom fakinskom karakteru, nije mu tako dobro sjela kao Senje, senje.

    Anđelko Krpan, foto: www.andelkokrpan.comKao solist na koncertu je nastupio i violinist Anđelko Krpan (također uz pratnju Marija Čopora). Izveo je široki Arioso, još jednu od omiljenih Prohaskinih skladbi koja je također doživjela više varijanti (jer ju je skladatelj prilagođavao različitim solistima). Na nju se logično nadovezala Un petit morceau pour Darka et Nina u izvedbi Gudačkog kvarteta Sebastian. Ova je skladba, naime, poput Ariosa, stvorila ugođaj rapsodije, dojam koji bi se gotovo mogao nazvati romantičnim. Osim toga, Kvartet Sebastian se pri izvedbi tog djela ugrijao te je zvuk prerastao pojedinačne svirače i postao zajedničkim zvukom cijelog ansambla.

    A pred sam kraj koncerta zvuk gudačkog kvarteta stopio se i sa zvukom glasovira koji je svirao Mario Čopor u prvoj obradi za glasovirski kvintet teme Adieu, izvorno napisane za film i televizijsku seriju Kiklop. U jednako raspoloženom i zvučnom duhu Sebastianci su naposljetku izveli i jednu od posljednjih skladbi Miljenka Prohaske, Play, Strings, Play. Skladba je donijela onaj jedinstveni Prohaskin miks elegancije, humora, ozbiljnosti i plesa. A zatim se, nakon usmenih rođendanskih čestitki, svirao bis, pa još jedan i još jedan…

    Unatoč priznanju da isprva nije želio da mu tvrtka Cantus i Hrvatsko društvo skladatelja pripreme rođendanski koncert, na kraju je bilo jasno da je i sam slavljenik u njemu uživao. Uostalom, može li skladatelj poželjeti ljepši rođendanski poklon?

    © Irena Paulus, KULISA.eu, 14. rujna 2010.

Piše:

Irena
Paulus

kritike