Vrsni domaći solisti i ansambli

40.Varaždinske barokne večeri, 24. rujna – 4. listopada 2010. (2)

  • Ansambl Symblema, foto: www.vbv.hr
    Među hrvatskim umjetnicima i ansamblima koji su nastupili na 40. Varaždinskim baroknim večerima bilo je ugodnih i neugodnih iznenađenja. Našima zacijelo pripada odgovarajuće mjesto na Festivalu u oštroj konkurenciji s izvrsnim stranim umjetnicima. No pri tome valja voditi računa o tome da se izaberu najbolji, kako se ne bi ugrozio ugled Festivala. Ove godine dogodio se promašaj s nastupom Ansambla Flores u sastavu Nina Kobler, sopran, Marta Šomođi, poprečna flauta i Sanda Majurec, čembalo. Taj koncert razočarao je ponajviše zbog nesigurne pjevačice nedorasle zahtjevima barokne pjevačke tehnike i interpretacije. 

    Ugodno iznenađenje priredio je međutim Ansambl Symblema. Osnovali su ga prošle godine renomirani glazbenici mlađe generacije školovani u inozemstvu: Bojan Čičić, barokna violina, Nika Zlatarić, viola da gamba i Pavao Mašić, čembalo. Ti vrsni umjetnici, koji već imaju pojedinačna iskustva s baroknim partiturama izveli su program njemačkih i francuskih autora 18. stoljeća na replikama starih instrumenata pokazavši istančan ukus u izboru repertoara, ozbiljnost u njegovoj pripremi i stilski uvjerljivu interpretaciju. Svestrani Pavao Mašić je osim u ulozi čembalista na ovom koncertu održao i sjajan koncert na orguljama Varaždinske katedrale s iznimno zahtjevnim programom Johann Sebastian Bach u Leipzigu. I ansambl Symblema i Pavao Mašić dobitnici su festivalskih nagrada, o čemu detaljnije u obrazloženjima.
    Hrvatski barokni ansambl, foto: www.vbv.hr
    Za razliku od prvog uspješnog nastupa Symbleme na VBV-u koji će mladim umjetnicima biti zacijelo poticaj za daljnje napredovanje na dobro odabranom putu, Hrvatski barokni ansambl ima tradiciju dužu od jednoga desetljeća. Na ovom festivalu ostvario je proteklih godina nekoliko nastupa, a ovaj put bio je to koncert Concerto-concertino s djelima Arcangela Corellija, Georga Friedricha Händela i Georga Philippa Telemanna. U Telemannovim koncertima za soliste, gudače i continuo nastupili su vrsni solisti ansambla, violinisti Laura Vadjon, Tanja Tortić, Bojan Čičić i Silvio Richter, te tri virtuoza na baroknim trubljama Krešimir Fabijanić, Vedran Kocelj i Zvonimir Lazar. Taj nastup pokazao je da nakon godina sazrijevanja i usavršavanja u povijesno utemeljenim interpretacijama barokne glazbe Hrvatski barokni ansambl može ravnopravno konkurirati eminentnim stranim ansamblima.

    Uspješni gostujući umjetnici
    Rolf Lislevand, foto: www.vbv.hr
    Među stranim gostima 40. VBV treba pohvaliti još nekoliko uspješnih sudionika. Norveški umjetnik Rolf Lislevand koji živi u Italiji (Verona) nije samo stručnjak za ranu glazbu, nego sa svojim Ansamblom Kapsberger razvija novu koncepciju interpretacije stare glazbe unošenjem novih ritmičkih, zvučnih i improvizacijskih elemenata, ali muzicira i na području jazza i flamenco glazbe, kao i s arapskim, orijentalnim glazbenicima i stručnjacima za Novu glazbu. Osim toga predaje lutnju i povijesnu izvođačku praksu na Visokoj glazbenoj školi u njemačkom Trossingenu. Dio tih njegovih stremljenja ogledao se i u varaždinskom programu na kojem je majstorski nastupio s dva instrumenta teorbi-kitarone i baroknoj gitari. Odabrao je manje ili više poznate skladatelje koji su bili i sami vrsni svirači na tim instrumentima (Visée, Granata, Corbetta, de Murcia, Piccini, Kapsberger, Santa Cruz, Sanz).
    Singer Pur, foto: www.vbv.hr
    Izvrsni vokalni ansambl Singer Pur sastavljen je od nekadašnjih članova poznatog njemačkog zbora Regensburger Domspatzen. U neuobičajenoj kombinaciji glasova (sopran, tri tenora, bariton i bas, nastupili su a cappella ili uz pratnju viole da gamba i lutnje. Vrlo lijepi i ujednačeni glasovi te primjerne stilske interpretacije pokazali su se u zanimljivom programu La quera d´amore (Ljubav i smrt u renesansi i baroku) s djelima Luce Marenzija, Heinricha Schütza, Carla Gesualda da Venose, Alessandra Scarlattija, Claudija Monteverdija i Ditricha Buxtehudea.
    Zbor Purcell i Orkestar Orfeo, foto: www.vbv.hr
    Zbor Purcell i Orkestar Orfeo pripadaju vodećim mađarskim ansamblima na području izvođenja barokne glazbe. U skladu s potrebama programa varira i broj članova. Posebnost njihova bogatog repertoara Bachove su kantate s kojima su nastupili i na ovogodišnjim VBV. Iz velikog Bachovog opusa s više od 200 kantata ugledni gosti su odabrali četiri (BWV 150, 84, 138 i 179 ). Zbor Purcell s 22 prvoklasna pjevača pokazao je visoku razinu vokalnog umijeća u iznimno kultiviranom zborskom slogu uz četiri odlična vokalna solista praćen orkestrom koji svira na instrumentima razdoblja, pod iskusnim vodstvom svojeg osnivača Györgyja Vashegyija.

    Znanstveni skup

    Varaždinske barokne večeri su u protekla četiri desetljeća kontinuirano, iako ne redovito, priređivale znanstvene simpozije kao prateće muzikološke spoznaje o manje poznatim pojedinostima o vremenu kojem se Festival posvećuje. Ove godine jubilej je bio povod da se na znanstvenom skupu Zavoda HAZU u Varaždinu pod vodstvom Zdenke Weber podsjeti na protekla četiri desetljeća Festivala. Pod naslovom Barokna glazba – jučer, danas, sutra izloženo je jedanaest domaćih i dva inozemna referata, a s posebnim naglaskom na VBV. Dada Ruža pisala je o intelektualnoj klimi koja je iznjedrila Festival, Nataša Maričić iznijela je primjere izvodilačke prakse, Rajmond Rojnik je govorio o diskografiji, a Seadeta Midžić o Festivalu u glazbenom programu Televizije. Višelav Jaklin je obradio ulogu Christopha Bosserta i orgulja u Isusovačkoj crkvi, Ernest Fišer govorio je o ulozi mecena, a Zdenka Weber o hrvatskoj glazbenoj baštini na VBV-u s osvrtom na transkripcije i obrade Ennija Stipčevića.

    Otkrića varaždinske barokne baštine

    Jan Křtitel Vaňhal (Johann Baptist Vanhal, Ivan Krstitelj Vanhal), foto: wikipedia.orgVaraždinske barokne večeri su tijekom svoje povijesti uz antologijska djela svjetske barokne literature redovito predstavljale i hrvatske majstore ili inozemne skladatelje koji su djelovali u našoj sredini. Impresivna je statistika da je tijekom protekla četiri festivalska desetljeća bilo izvedeno gotovo 250 skladbi s hrvatskim predznakom tridesetak skladateljskih imena. Dragocjena su pritom bila svojevremena otkrića akademika Lovre Županovića koji je u repertoar VBV uveo Varaždinski skladateljski krug s kraja 18. stoljeća s trojicom skladatelja. Dok su Leopold Ignacije Ebner i Ivan Werner bili isključivo vezani uz Varaždin, Jan Křtitel Vaňhal (Johann Baptist Vanhal, Ivan Krstitelj Vanhal) bio je svjetski putnik. Njega je zanimljiva životna putanja od rodne Češke, preko Beča, te nekoliko talijanskih gradova dovela i do Varaždina. Na poziv grofa Ladislava Erdödyja on je na njegovim imanjima 70-tih godina 18. stoljeća često boravio i skladao djela danas pohranjena u Uršulinskom samostanu u Varaždinu.

    Vanhalov opus obuhvaća više od četiristo naslova. Čuva se u glazbenim knjižnicama diljem svijeta, ali je malo toga dostupno za suvremene izvedbe. Stoga je hvalevrijedan napor koji je uložila prof. Dada Ruža koja je za svečani koncert uz jubilej VBV istražila tri Vanhalove skladbe i predstavila ih sa svojim zborovima đacima i gostima Glazbene škole u Varaždinu. Dragocjenu suradnju pružila joj je pri tome zagrebačka violinistica Jasenka Balić-Žunić, koja živi u Danskoj gdje je također pronađeno nekoliko Vanhalovih djela. Umjetnica je tom prigodom na baroknoj violini izvela Vanhalov Koncert za violinu i gudače u B-duru.

    Uz to uspješno djelo koje je već na praizvedbi oduševilo slušatelje u tumačenju Mozarta na njegovoj turneji po Njemačkoj kojoj se pridružio i Vanhal, predstavljen je impresivni Te Deum u izvedbi Mješovitog zbora Glazbene škole u Varaždinu i Stabat Mater u izvedbi odličnih solistica sopranistice Ane Lice i mezzosopranistice Kore Pavelić, uzornog Djevojačkog zbora Glazbene škole u Varaždinu i Festivalskog orkestra sastavljenog od sadašnjih i bivših đaka škole. Vanhalov Stabat Mater skladan je po uzoru na istoimeno Pergolesijevo djelo, u istom tonalitetu (f-mol) i s identičnim izvođačkim sastavom. (sopran, alt, djevojački zbor i gudači i orgulje).

    Izvedba tog zanimljivog programa novo otkrivenih Vanhalovih partitura bila je na visokoj razini pod znalačkim i predanim dirigentskim vodstvom prof. Dade Ruža. Potvrda je to velikog ugleda Glazbene škole u Varaždinu, koja se zahvaljujući slavnoj tradiciji i vrsnim pedagozima može dostojno predstaviti i na VBV. To je potvrdio i reprezentativan završni koncert Festivala na kojem su s djelima baroknih majstora nastupili nagrađivani učenici škole uz Varaždinski komorni orkestar.

    Festivalske nagrade

    Posljednjeg dana 40. VBV 4. listopada u Gradskoj vijećnici održana je svečanost dodjele festivalskih nagrada. Stručni žiri kojem je predsjedala Zdenka Weber uz sudjelovanje Andrewa Bensona Wilsona, Nataše Maričić, Višnje Požgaj i Predraga Šanteka nije imao lak zadatak da iz obilja odličnih sudionika izabere najbolje. Pa ipak jednoglasnom odlukom nagrade Ivan Lukačić, Jurica Murai i Kantor dodijeljene su hrvatskim umjetnicima: orguljašu Pavlu Mašiću, Ansamblu Symblema, čembalistici Višnji Mažuran i Glazbenoj školi u Varaždinu. Iz obrazloženja je vidljivo da su nagrade došle u prave ruke.
    Pavao Mašić, foto: www.vbv.hr
    Nagrada Jurica Murai za najbolju interpretaciju na 40. VBV pripala je orguljašu Pavlu Mašiću za nadasve uspjeli koncert održan 29. rujna u varaždinskoj Katedrali. Kako je za svoj nastup umjetnik odabrao djela Johanna Sebastianna Bacha, bila je to ujedno i najbolja izvedba Bachovih djela na Festivalu za koju je Mašić dobio i Nagradu Kantor medijskog pokrovitelja Festivala – dnevnika Vjesnik.

    Pavao Mašić je odabrao Bachova djela iz njegova kasnog lajpciškog razdoblja odlučivši se tako za repertoar koji sadrži skladbe pune zrelosti baroknoga genija lišene svake samodopadljivosti i bilo kakvih ustupaka lakom prihvaćanju. Od početnog Preludija i fuge u Es-duru, BWV 552, preko triju koralnih preludija na adventski koralni napjev Dođi spasitelju svijeta, do Preludija, larga i fuge u C-duru, BWV 545 i Toccate i fuge u d-molu, BWV 538, Pavao Mašić demonstrirao je izvrsnu tehničku spremnosti glazbenu osvjedočenost kojima je na najvišim standardima orguljskoga sviranja interpretirao ta krajnje kompleksna i zahtjevna Bachova djela. Vrhunce pak delikatnog vladanja manualima i pedalom, kao znalačkog, stilski primjernog izbora orguljskih registara, pokazao je umjetnik u izvedbi strukturno zakučastih Kanonskih varijacija na božićnu pjesmu "S nebeskih visina dolazim" BWV 769. U bogatom spektru orguljskih boja i virtuoznom, tehnički superiornom muziciranju zasićenoga orguljskog zvuka pokazao je Pavao Mašić svoju vrsnost i nadasve dojmljivu muzikalnost koja ga, uz njegove čembalističke kreacije, ističu kao posebnu osobnost na području povijesno osmišljenih i adekvatno izvođenih interpretacija barokne glazbe danas u Hrvatskoj. Upravo su se s tih pozicija njegove do u pojedinosti osmišljene i koncentrirano predstavljene izvedbe vrhunskih Bachovih djela istakle kao u cjelini najdojmljivije i najbolje interpretacije koje su nam pružale ovogodišnje jubilarne 40. Varaždinske barokne večeri.

    Ansambl Symblema, foto: www.vbv.hrNagrada Ivan Lukačić za iznimno umjetničko ostvarenje dodijeljena je Ansamblu Symblema za koncert održan 27. rujna u Salonu Cecelja.

    Spoj izuzetnih glazbenih nadarenosti i vrsnoga školovanja stečenog na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te potom diploma i usavršavanja na visokim glazbenim školama u Parizu, Londonu, Lausanni, Freiburgu, Oberlinu, Rochesteru i Den Haagu, osposobili su članove ansambla Symblema, Bojana Čičića, barokna violina, Niku Zlatarić, viola da gamba i Pavla Mašića, čembalo, za posebno istaknute domete u povijesno utemeljenom izvođenju barokne glazbe. Svirajući na izvornim instrumentima i njihovim replikama, ostvario je ovaj mladi ansambl, utemeljen prošle godine s namjerom posvećivanja glazbi baroka i susjednih razdoblja, interpretacije koje oduševljavaju stilskom uvjerljivošću, živošću i elegancijom u ozvučavanju djela kasnoga baroka francuske i njemačke provenijencije. Nadjenuvši svojem sastavu ime Symblema, pojam koji označava jednu od brojnih harmonijskih figura barokne glazbe, već su i time simbolično odredili svoje sviranje u kontekstu stvaralaštva koje ističe potrebu za vlastitom umjetničkom intuicijom i kreativnošću. Istančanim osjećajem za značajke pojedinog nacionalnog stila, ostvarili su vrsni mladi glazbeni specijalisti gracioznost ornamentirane francuske melodike kao i tipično germanski kontrapunktom zgusnuti slog. Uvjerili su u pravilnost svojega puta zahvaljujući tehničkoj superiornosti, visokoj razini svijesti o glazbi koju izvode, te imanentnosti dobroga ukusa u svim izvedbama, jednako u onima koje ih predstavljaju kao soliste, kao u onima koje traže zvukovnu izjednačenost i disciplinu zajedničkoga muziciranja.

    Višnja Mažuran, foto: www.vbv.hrNagrada Ivan Lukačić u prigodi 45. obljetnice umjetničkoga rada dodijeljena je čembalistici Višnji Mažuran.

    Zavidna karijera čembalistice Višnja Mažuran, jednako na domaćem kao i na međunarodnom planu, ističe ovu glazbenicu kao jednu od najuspješnijih umjetnica generacije koja, osobito u inozemstvu, svjedoči najvišu razinu hrvatske glazbene reproduktive. Osobito su veliki umijeće i iskustvo ugledne čembalistice na području izvođenja glazbe baroknih majstora, pa ne treba čuditi da je glazbenica za svoje umjetničko predstavljanje u prigodi 45. obljetnice rada odabrala, uz suradnju Varaždinskog komornog orkestra, upravo djela jednog od najvećih skladateljskih genija svih vremena, Johanna Sebastiana Bacha. (3. listopada u varaždinskoj Katedrali). Višnja Mažuran nastupila je na Varaždinskim baroknim večerima od 1974, do 2009. godine čak 52 puta! Od toga devetnaest puta sa cjelovečernjim recitalima s sedamnaest različitih programa, pet puta kao solistica u različitim koncertima uz ansamble i orkestre, osam puta u malim komornim ansamblima (Varaždinski komorni ansambl, Musica da camera, Musica viva), devetnaest puta uz Zagrebačke soliste te jedamput uz Simfonijski orkestar HRT-a. Time je Višnja Mažuran nedvojbeno najčešće prisutna na Festivalu u svojem rodnom gradu, čija publika je prati i trajno pozdravlja s najvećim oduševljenjem. U prigodi važnoga jubileja, trajno u punoj snazi i s visokim izvođačkim dometima, Višnji Mažuran se po drugi put dodjeljuje Nagrada Ivan Lukačić, kao znak zahvalnosti za bogatstvo glazbe najvećih baroknih majstora koje nam je tijekom svih proteklih godišta festivala svojim umijećem podarila.
    Solisti i zbor Glazbene škole u Varaždinu, Svečani koncert uz jubilej 40 godina VBV-a
    Nagrada Ivan Lukačić dodijeljena je i Glazbenoj školi u Varaždinu u prigodi 180. obljetnice od osnutka za Svečani koncert uz jubilej 40. Varaždinskih baroknih večeri.

    Kako je svečani koncert uz proslavu 180. obljetnice osnivanja Glazbene škole u Varaždinu prošle godine morao biti odgođen, nastup Mješovitog i Djevojačkog zbora Škole sa solisticama Jesenkom Balić Žunić, barokna violina, Anom Lice, sopran i Korom Pavelić, mezzosopran, pod ravnanjem dirigentice Dade Ruža, održan je 1. listopada u varaždinskoj Katedrali u okviru ovogodišnjeg festivala. Dirigentica i profesorica na varaždinskoj Glazbenoj školi Dada Ruža je za izvedbe odabrala djela Jana Krtitela Vanhala, uglednog češkog skladatelja, kojeg je akademik Lovro Županpvoć još početkom 70-ih godina prošloga stoljeća uključio u Varaždinski skladateljski krug s konca 18. stoljeća, budući da je za Vanhala varaždinska sredina bila jedna od postaja njegova neobičnog životnog puta. Na programu su tako bili Te Deum za mješoviti zbor i orkestar, Koncert za violinu i gudače u B-duru i Stabat Mater za soliste, djevojački zbor i orkestar. Ravnajući izvedbama izrazito angažirano i glazbeno podatno i uvjerljivo, Dada Ruža predstavila je svoje mlade interprete, poglavito sadašnje i bivše polaznike varaždinske Glazbene škole, u Vanhalovim galantno klasicističkim skladbama na vrlo uspješan i poletan način. Bila je to prigoda da se u jubilarnoj godini festivala prisjetimo velike tradicije Glazbene škole u Varaždinu, koja je od osnutka 1828. godine hrvatskoj glazbenoj kulturi dala tako velik broj izuzetno nadarenih i vrsno školovanih glazbenih umjetnika i pedagoga.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 6. listopada 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike