Kontakt s dušama

Hrvatsko narodno kazalište Šibenik: Gian Carlo Menotti, Medij, dir. Josip Šego, red. Dora Ruždjak Podolski

  • Hrvatsko narodno kazalište Šibenik: Gian Carlo Menotti, Medij, dir. Josip Šego, red. Dora Ruždjak Podolski
    U Hrvatskom narodnom kazalištu u Šibeniku nakon punih 97 godina, dakle gotovo nakon stoljetne stanke, održana je operna premijera. Bio je to Medij Gian Carla Menottija u režiji Dore Ruždjak Podolski dok je s orkestrom drigirao Josip Šego. Povratak opere na daske šibenskog teatra može se zahvaliti producentici za klasičnu glazbu u toj kući, opernoj pjevačici Neri Gojanović Kljajić koja je u Mediju ponijela i naslovnu ulogu Madame Flore i tako pokazala da je ne samo odlična producentica nego i pjevačica, i glumica, jer uloga Flore kompleksna je i slojevita, ona je sa svojom silinom i odbojnošću nositelj priče o spiritističkim seansama na kojima, naravno, vara svoje klijente ali onda i sama upada u zamku posebnih duševnih stanja koja proizlaze iz makar i lažnih kontakta s dušama mrtvih.

    U podjeli uloga tri su glavne role pripale šibenskim umjetnicima – uz Neru Gojanović Kljajić i briljantnu Martina Klarić u ulozi Monike, anđela među živima i mrtvima koji prolaze scenom, tu je i mladi student glume Jakov Bilić, maestralni njemak Toby, mladić koji razumije, čuje i šuti, ali usred opere ne da ne pjeva, nego i ne govori, u scenskom djelu u kojemu je glas najsnažnije izražajno sredstvo. Utoliko Jakov Bilić zaslužuje najviše pohvale za svoju rolu. Tri ostale uloge ostale su samo zato što nositelji ne dolaze iz Šibenika. Sopranistica Gorana Biondić kao Mrs. Gobineau, bariton Alen Ruško kao Mr. Gobineau i izvrsna mezzosopranistica Marica Kolega kao Mrs. Nolan pjevanjem i glumom pokazali su da u toj dvočinki i nema glavnih i sporednih uloga.

    Hrvatsko narodno kazalište Šibenik: Gian Carlo Menotti, Medij, dir. Josip Šego, red. Dora Ruždjak PodolskiDirigent Josip Šego svoj je posao odradio al pari redateljici Ruždjak Podolski ravnajući orkestorm od četrnaest glazbenika, koliko ih uopće može stati u rupu šibenskog teatra. Veza orkestra s pjevačima na sceni bila je u cijelosti ostvarena, glazbom su sjajno potcrtali svaku situaciju i svaki lik iz te priče o pomaknutoj obitelji Adams koja čarobira i vara te priziva duhove u mračnoj kući u kojoj su Monika i Toby jedini znak duševnog zdravlja.

    Izvrsni kostimi koje je osmislila šibenska kazališna kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, bili su u potpunom suglasju s likovima, ali i sa scenografijom Branka Lovrića Caparina – tamnom, mračnom, grobljanskom, a maksimalno funkcionalnom. Kompletnu kreativnu i tehničku podršku dalo je Šibensko kazalište, uza sve spomenute i oblikovatelj svjetla Joško Bakula, majstor rasvjete Živko Gulin te inspicijent Sergio Mioč.

    Premijera Medija nije samo kulturni događaj sezone u Šibeniku nego i u hrvatskim razmjerima jer se dogodila u vrijeme kad kulturni trenutak nije sklon operi, a recesija nije sklona kulturnom trenutku. Rađena je profesionalno ali i sa silnim entuzijazmom jer napraviti tu mračnu, tešku operu punu burnih zapleta, tučnjave, nasilja za publiku naviklu na belkantističke nastupe na koncertima uglavnom poznatih opernih arija, pravi je pothvat.

    Hrvatsko narodno kazalište Šibenik: Gian Carlo Menotti, Medij, dir. Josip Šego, red. Dora Ruždjak PodolskiI za kraj jedna zanimljivost, možda i pomalo bizarna dosjetka. Premijera Medija kao da je i sama bila, i u drugom sloju priče, spiritistička seansa na kojoj je prizvan dobri duh Paola Mazzolenija, čovjeka koji je zaslužan što je sagrađena i prije 140 godina (29. siječnja 1870) otvorena zgrada Šibenskog kazališta ili kako se odnedavno zove Hrvatskog narodnog kazališta Šibenik. Mazzoleni je bio otac pjevačke obitelji pa je i šibenski teatar tada zamišljen više kao pjevački. Na toj istoj sceni na kojoj je izveden Medij početkom 20. stoljeća stasala je njegova kći Ester Mazzoleni (1883-1982), kasnije i u svijetu proslavljena Norma, koja je slovila kao jedna od najbolji svjetskih sopranistica do pojave Marije Callas.

    © Jordanka Grubač, KULISA.eu, 9. listopada 2010.

Piše:

Jordanka
Grubač

kritike