Za prosperitet glazbene kulture

Svečano obilježavanje 60. obljetnice HDGPP-a, Primošten, 14. – 16. listopada 2010.

  • Koncert na Svečanom obilježavanju 60. obljetnice HDGPP-a
    Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga proslavilo je šezdesetu obljetnicu trodnevnim uglavnom radnim a dijelom i zabavnim druženjem pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Svečanost je održana od 14. do 16. listopada u Hotelu Zora u Primoštenu, a počela je uspjelim koncertom perspektivnih mladih talenata, uz uvodnu riječ Frane Matušića, predsjednika HDGPP-a. Gitarist Juraj Majstorović je izveo Laurov Venecuelanski valcer br. 3 (Nathalia), pijanistica Vita Vukov je nastupila s Igrom staklenih perli Ive Josipovića, violončelistica Latica Anić je uz glasovirsku pratnju Ivane Franceschi odsvirala Serenadu Rugiera Leoncavalla, a sopranistica Nikolina Pinko je u suradnji s pijanisticom Lanom Bradić otpjevala dvije arije: Händelovu ariju Dejanine iz opere Hercules i ariju Rusalke iz istoimene Dvořákove opere.

    Održano je i nekoliko predavanja s temom vodiljom Moja Dora u glazbenu školu mora nadahnuta zanimljivom tek objavljenom knjigom istoga naslova ugledne psihologinje Radojke Sućeska Ligutić. Ona je svoje izlaganje najavila riječima: "Snovi se ostvaruju onim ljudima koji imaju hrabrosti vjerovati u njih… Ptice to rade! Kitovi također! Zašto ne bismo i mi?“. O muzikoterapiji je govorio prof. dr. Darko Breitenfeld, o umjetnosti i tehnici u glazbenom i plesnom školovanju dr. Pavel Rojko, a o ulozi Agencije za odgoj i obrazovanje u promicanju glazbenog i plesnog školovanja prof. Vinko Filipović. Pogled iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dala je mr.sc. Vera Šutalo na temu Glazbeno i plesno obrazovanje otvorena vrata u svijet budućnosti.

    Predavanja za tajnike i računovođe škola održali su ekonomisti i pravnici Tome Apostolski (Primjena koeficijenata za obračun osnovne plaće i obračun dodataka na plaću), Milan Klisović (Ovrha na plaći i drugim stalnim novčanim primanjima) i Ružica Tišljar (Aktualne financijske prilike), a u sklopu 102. plenuma HDGPP-a predstavljena je monografija 60. obljetnica HDGPP-a Glazbene i plesne škole 2000. – 2010.. Naime uz pedesetu obljetnicu Društva objavljena je opsežnija monografija, koja je tim izdanjem nadopunjena posljednjim desetljećem.
    Violinist Tonko Ninić, violina, i Lana Bradić, klavir, na koncertu na Svečanom obilježavanju 60. obljetnice HDGPP-a
    Još jedan reprezentativni koncert priredili su ugledni hrvatski glazbeni umjetnici u spomen na uglednog hrvatskog skladatelja, dirigenta i pedagoga Adalberta Markovića, koji je preminuo u rodnom Zagrebu 5. siječnja 2010. u 81. godini života. Uoči koncerta kojem je prisustvovala i njegova obitelj, supruga i dvojica sinova, o skladatelju i pedagogu je govorila autorica ovog osvrta.

    Iako je Adalbert Marković bio prvenstveno iznimno plodan skladatelj s oko ćetristo djela iz područja vokalne, vokalno-instrumentalne, zborske, orkestralne, komorne i klavirske glazbe njegova druga ljubav bila je pedagogija. Bio je omiljen profesor na nekoliko škola, a čak dva desetljeća je bio docent i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i pročelnik Odsjeka za glazbenu kulturu te predavač na Pedagoškom fakultetu u Osijeku. Napisao je i nekoliko vrijednih pedagoških priručnika i knjiga, kao i niz vrlo uspješnih i nagrađivanih skladbi za školske zborove i tamburaške orkestre. Stoga je među brojnim nagradama i priznanjima prof. Marković dobio i Nagradu za životno djelo HDGPP-a.

    Još jedna važna karika u profesionalnom životu Adalberta Markovića bila je društvena aktivnost u korist ugleda i prosperiteta glazbene kulture i stvaralaštva. U povijesti Hrvatskog društva skladatelja, koja je duga šest i pol desetljeća, Berti (kako smo ga svi zvali) je bio više od četrdeset godina angažirani član, koji je velik dio svojega talenta, znanja, ideja i rada ugradio u HDS i u dobrobit njegovih članova. U više navrata bio je predsjednik Društva i napokon počasni član. Uvelike je, između ostalog, bio zaslužan za društveno priznavanje statusa skladatelja i afirmaciju autorskih prava.

    Predavanje na Svečanom obilježavanju 60. obljetnice HDGPP-aKao skladatelj, Adalbert Marković je uvijek bio otvoren za nova glazbena strujanja, ali je jednako tako bio čvrsto ukorijenjen u glazbenu baštinu naroda iz kojega je potekao. U skladanju je nalazio radost stvaranja glazbe, dragocjen način življenja. Njegova su djela pitka i razumljiva te komunikativna podjednako u odnosu na izvođače i na publiku. Bilo da je pisao za profesionalce ili amatere, koji su ga “očaravali i poticali svojim zaraznim entuzijazmom". U povodu proslave 75. rođendana rekao je da će biti sretan ako samo mali dio onoga što je stvorio ostane zapamćeno i realizirano u budućnosti.

    Koncert In memoriam Adalbertu Markoviću koji je upriličilo HDGPP 15. listopada u Primoštenu upravo je na najljepši način podsjetio na njegovu veliku i značajnu ulogu u glazbenom životu Hrvatske. Pokazao je da ga treba sačuvati u lijepoj uspomeni i slijediti njegov dubok trag, te provoditi u djelo ono što nas je naučio i izvoditi njegova djela, kojih ima uistinu mnogo, a neka su još neizvedena. A za ovu prigodu odabrane su redom reprezentativne, antologijske Markovićeve skladbe u vrhunskim izvedbama uglednih hrvatskih umjetnika, što je brojni auditorij u velikoj dvorani Hotela Zora u Primoštenu ispratio aklamacijom.

    Violinist Tonko Ninić i pijanistica Lana Bradić otvorili su koncert prekrasnom Melodijom. Sopranistica Lidija Horvat Dunjko je također uz pratnju pijanistice Lane Bradić izvela prvo Četiri ljubavne, a u Idili za dvoje pridružio im se i Tonko Ninić. Dva nokturna predstavio je pijanist Ruben Dalibaltayan, a potresnu Kozu na stihove Mate Balote interpretirao je izvrsni Dubrovački komorni zbor pod ravnanjem Frane Krasovca. Koncert je završio s dva stavka iz Križevačke suite u izvedbi Komornog sastava tambura Glazbene škole Alberta Štrige iz Križevaca pod ravnanjem Stjepana Fortune.

    Tako je 60. obljetnica HDGPP-a dostojno i svečano obilježena na “ponos glazbenih i plesnih pedagoga".

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 22. listopada 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike