Vrsnost mladih glazbenica

Završna večer 21. memorijala Franjo Krežma, Osijek, 12. – 14. studenoga 2010.

  • Marie SpaemannTreća, završna večer 21. memorijala Franjo Krežma, međunarodnog susreta mladih gudača u Osijeku, po tradiciji pripada mladim umjetnicima ili ansamblima čije karijere već tijekom školovanja bilježe značajnije uspjehe. Umjetnička večer je završnica trodnevnih koncertnih događanja koja su tijekom četrdeset godina biennalnog održavanja u Osijeku promovirala i predstavila brojne domaće i inozemne gudače, danas priznate umjetnike na počecima njihovih koncertnih karijera. Pokrovitelji Memorijala bili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Osječko-baranjske županija i Grad Osijek.

    U Svečanoj dvorani Filozofskog fakulteta nastupile su 14. studenoga mlade violončelistice: Austrijanka Marie Spaemann, studentica završne godine studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Valtera Dešpalja, te Petra Kušan iz Zagreba. Obje umjetnice zabilježile su niz solo koncerata, komornih i koncertnih nastupa, i osvajale nagrade na međunarodnim i domaćim natjecanjima. U tome smislu, savršeno su se uklopile u nastavak priče o mladom geniju, violinskom virtuozu Franji Krežmi kojemu je i ovaj Memorijal ispisao novu stranicu knjige sjećanja o umjetnosti kojoj je posvetio svoj mladi i prerano prekinuti život.

    U prvom dijelu koncertne večeri nastupila je Marie Spaemann. Elegantno i produhovljeno – ukratko se može reći za stil sviranja mlade violončelistice. Bilo da se radi o baroknom ili djelu iz 20. stoljeća, tehnički virtuoznijim stavcima ili pak Largu iz I. Sonate u A-duru Luigija Boccherinija – lakoća i poletnost u sviranju su najdojmljivije karakteristike njezine interpretacije. Stilski minuciozno dorađeni detalji u Preludiju iz 6. suite u D-duru, BWV 1012 Johanna Sebastiana Bacha, kao i ornamentiranje u brzim stavcima Boccherinija idu u prilog zrelom promišljanju i povijesno osviještenoj stilskoj interpretaciji. Temperamentni Le grand Tango Astora Piazzolle te Sacher varijacije Witolda Lutoslawskog daju uvid i u tehničku spretnost kojoj je opet u prvom planu razigranost, ali i snažna osobnost umjetnice. Ipak, sklonost širokoj paleti dinamički nijansirane fraze, stavio je naglasak na efektniju izvedbu djela iz razdoblja tonalitetne sustavnosti. Klavirska suradnja Domagoja Guščića bila je korektna i u potpunosti usklađena s dionicom violončela, a u Boccherinijevoj Sonati ostvarena je prepoznatljiva homogenost i komornost zvuka, tako karakteristična za skladateljev opus.

    Petra KušanU drugom dijelu večeri nastupila je Petra Kušan interpretirajući emocionalno proživljeno i temperamentno Hey Pearl! Srđana Dedića za violončelo solo, u svakom trenutku kontrolirajući ton, ne gubeći pritom osmišljenu frazu. U Sonati za violinu i klavir u A-duru Césara Francka u preradi za violončelo ostvarena je komunikacija na liniji dva interpreta, glazbe i publike, koja uvijek rezultira jedinstvenim umjetničkim doživljajem. Taj biser kasnoromantičke literature, podjednako zahtijevan i za gudača i klavirista, protumačen je logično i stilski nedvosmisleno na nivou mikrooblika, a ipak prepuno osobnih, sitnih interpretacijskih rješenja koja su cijelo djelo pomaknula ka neobično svježoj i nadahnutoj izvedbi. Ciklički tematski materijal Sonate omogućio je i klavirskoj suradnici Renati Hill da ostvari umjetnički dorečenu interpretaciju, muzikalnu i u dijelovima nametljivu, upravo onako kako je skladatelj u partituri i zapisao. Posebice je stavak Recitativo-Fantasia zazvučao u Franckovoj orkestraciji čistih boja prenesene iz literature za orgulje, koju su dvije umjetnice u cijelosti uspjele komornim dijalogom i ostvariti.

    Završna večer Memorijala dala je još jedan uvid u potencijale mlade violončelističke scene u nas. Tehnička zrelost i stilska autentičnost su zajednički nazivnici sviranja obiju umjetnica. Memorijal Franjo Krežma je dugi niz godina nezaobilazna stepenica u karijerama gudača na ovim prostorima, a kasnijim uspjesima potvrđen odabir izvođača, kao i kvalitetna organizacija preduvjeti su atraktivnosti ove glazbene manifestacije koja je Osijeku itekako potrebna.

    I ovoga puta je organizator Glazbena mladež iz Osijeka napravio dobar odabir učenika i studenata koji su tijekom prvih dviju večeri predstavili različite gudačke škole i pedagoške pristupe. Publika je sve nagrađivala oduševljenim pljeskom koji je potvrda i njihovim pedagozima, te klavirskim suradnicima čije umjetničko zalaganje izgrađuje i uvjetuje njihov razvoj i napredak. Umjetnička večer zaokružila je idejno bogatim interpretacijama i dovela do očekivanog vrhunca cjelokupan program trodnevnih događanja. Za Memorijal se slobodno može reći da je manifestacija koja se u Osijeku iščekuje i sa zanimanjem prati jer često kvalitativno nadomješta nedostatak gudačkih koncerata tijekom sezone.

    © Sunčana Bašić, KULISA.eu, 15. studenoga 2010.

Piše:

Sunčana
Bašić

kritike