Prekrasni dar

Lisinski subotom: Filharmonija milanske Scale, dir. Valerij Gergijev, solist: Leonidas Kavakos, violina, KD Vatroslav Lisinski, 10. studenoga 2010.

  • Filharmonija milanske Scale i dirigent Valerij Gergijev, foto: Silvia Lelli
    U popularnom ciklusu Lisinski subotom, ovaj put održanim iznimno u srijedu, nastupio je jedan od najboljih svjetskih orkestara Filharmonija milanske Scale. Bilo je to treće gostovanje tog uglednog i vrlo aktivnog ansambla u ciklusu Lisinski subotom. I dok je 2002 orkestar nastupio pod ravnanjem Riccarda Mutija, a 2004. Myung-Whun Chunga, ovaj put je za dirigentskim pultom bio Valerij Gergijev generalni ravnatelj Marijinskog kazališta i jedan od vodećih svjetskih dirigenata s vrlo razgranatom opernom i koncertnom karijerom . Nastupio je u mnogim zemljama svijeta, a pamti ga i naša sredina. Također pamtimo i vrsnog grčkog violinista Leonidasa Kavakosa, koji je ovaj put nastupio kao solist u Koncertu za violinu i orkestar u D-duru op. 35 Petra Iljiča Čajkovskog. U sklopu programa ruske romantične glazbe uz Začarano jezero op. 62 Anatolija Konstantinoviča Ljadova i Četvrtu simfoniju u f-molu op. 36 Petra Iljiča Čajkovskog.

    Leonidas Kavakos, foto: Yannis BourniasBio je to koncert na dar pretplatnicima ciklusa Lisinski subotom i dobrotvorni koncert u korist udruge Sve za nju za žene oboljele od raka upriličen uz potporu Zagrebačke banke odnosno UniCredit grupe. Puna dvorana Lisinski ovacijama je ispratila sjajne goste koji su izveli i dodatke, a pljesak je prestao tek nakon što je maestro pokazao na sat, jer termin je bio dobrano prekoračen. Program je bio zamišljen kao postupna gradacija od snovite Ljadovljeve simfonijske pjesme Začarano jezero okupane prozračnim ozračjem, preko jednog od najljepših romantičnih violinskih koncerata, do dramatične sudbinske simfonije Petra Iljiča Čajkovskog. Maestro Gergijev dirigirao je napamet, bez štapića, osebujnom gestom treperavih prstiju i gotovo plesnog pokreta. Činilo se na momente zbunjujućim, ali na orkestar je djelovalo itekako učinkovito. Glazbenici su ga slijedili koncentrirano i srčano, pokazavši svoj dobro znani plemeniti i ujednačeni zvuk, velik dinamički raspon i virtuozitet svakog pojedinog solista.

    Izvrsni violinist Leonidas Kavakos oduševio je prekrasnim mekanim tonom koji je isijavao iz plemenite Stradivarijeve violine i prvoklasnom interpretacijom, koja je u nizu prekrasnih, brižljivo profiliranih i ulančanih detalja, te s upečatljivim kontrastima, djelo zaokružila u impresivnu, duboko dojmljivu cjelinu. Posebno su se ljepotom izdvojile kadence, zatim prelijepa Canzonetta i napokon bravurozni virtuozni Finale koji je uz temperamentnog i pažljivog dirigenta kulminirao u bogatstvu čistoga zvuka vulkanske snage ispraćen gromoglasnim aplauzom. Očekivani dodatak bio je sjajno predstavljen 1. stavak iz 4. sonate za violinu solo Eugèna Ysäya.
    Filharmonija milanske Scale i dirigent Valerij Gergijev, foto: Silvia Lelli
    Jednakom snagom izraza i uvjerljivošću izvedena je i Četvrta simfonija Petra Iljiča Čajkovskog, jedna od najboljih i najpopularnijih majstorovih simfonija, posvećena tajanstvenoj dobročiniteljici i najboljoj prijateljici Nadeždi von Meck. Maestro Gergijev je u izvrsnom dosluhu s odličnim glazbenicima izgradio grandioznu interpretaciju, koja je ispraćena burnim odobravanjem, jednako kao i Predigra operi Moć sudbine Giuseppea Verdija, poklonjena razdraganoj publici u dodatku.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 13. studenoga 2010.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...