Intimni violinski pjev

Ciklus Forte fortissimo Koncertne direkcije Zagreb: Vilde Frang, violina, KD Vatroslav Lisinski, 13. prosinca 2010.

  • Vilde Frang
    Vilde Frang svojim nastupom zaslužuje svako slovo hvalospjeva kojim ju obasipaju svjetski mediji. Mlada, 24-godišnja norveška violinistica Vilde Frang o kojoj se u nas malo znalo, privukla je pozornost šmekera još za nedavna nastupa s orkestrom kada je ne osobito inspirativnog, a i manje izvođenog Laloa, pretvorila u pravi glazbeni doživljaj. Logičan ishod, a i u nas se to zna događati, bio je ponovni poziv. Ovaj put za recital u sklopu ciklusa Forte fortissimo u velikoj dvorani Lisinski.

    Nije naodmet uvijek ponovo spominjati koliko velika dvorana Lisinski nije nabolje mjesto za recitale i komornu glazbu i koliko Zagrebu manjka dvorana srednje veličine – između osamsto i tisuću mjesta. Tada, unatoč brojci od šesto do sedamsto posjetilaca, ne bi dvoranu činili tako otužno praznjikavom. No uvijek valja ponavljati gradskim vlastima da je dvorana potrebna. U najmanju ruku i zato što posjetitelji koncerata ozbiljno konkuriraju ako i ne prestižu broj posjetitelja stadiona. Ali, eto, to nije zabava za mase i ne vrte se veliki novci pa će optimisti još jednu koncertnu dvoranu primjerenu komornom muziciranju ako bude sreće i pameti, dočekati – u sljedećem desetljeću.

    Vilde FrangNo vratimo se Vilde Frang koja je u Zagreb stigla sa svojom pouzdanom suradnicom Milanom Černjavskom, spremnom pijanisticom temeljite ruske škole, neprijepornih sposobnosti, pouzdano nenametljive izvedbe visokog standarda, ali ne i osobito karakteristične interpretacije. Vilde Frang je u svojoj neobičnoj zrelosti i ozbiljnosti za svoje godine za recital izabrala tri sonate. K tomu ne još i najizvođenije: posthumnu Sonatu u A-duru Franza Schuberta, Bartókovu Sonatu za violinu solo i Sonatu u Es-duru Richarda Staraussa.

    Vilde Frang (1986) je kao čudo od djeteta samostalno nastupila s deset godina, da bi ju već dvije godine kasnije slavni Mariss Jansons pozvao da nastupi s Filharmonijom iz Osla. Klupko njezine, sada već prebogate karijere, počelo se odmatati: nastupi po cijelom svijetu s uglednim orkestrima i umjetnicima, nagrade, snimanja, a pod svoje utjecajno okrilje ju je uzela i starija slavna kolegica Anne-Sophie Mutter, dodijelivši još sredstva iz svoje zaklade. No Vilde Frang u tom svijetu sjaja velikih zvijezda, postavši i sama zvijezdom, nije izgubila ni mrvicu svoje jednostavnosti i potpune posvećenosti samo i jedino glazbi koju izvodi, lišena svakog ega ili bilo kakve virtuozne parade.

    Vilde Frang je virtuoz u potpuno drugom smislu. Odjevena u crnu haljinu, najjednostavnije što se može, prirodno raspuštene duge kestenjaste kose, ona postaje pravim medijem glazbe koju izvodi. Iznimnog osjećaja za stil, osobitog smisla za dramaturgiju kazivanja sadržaja djela koji uključuje i odmjerene tišine među stavcima sonata, intimnog poniranja u sve njegove slojeve – od tihoga šapta do krika, Frang je uvjerljivošću svojih prelijepih interpretacija svojevrsna i, na svu sreću, uspješna oponentica razmetljivog šou-programa velikih kretnji kojima se utječu drugi i drukčiji željni slave. Ona slušatelju neće bljeskati virtuozitetom ne bi li privukla naklonost, nego samo svira na vlastiti način tražeći i koncenrtrirano sudjelovanje onih kojima je njezina izvedba namijenjena. Sjajna violinistica, a ponajprije još sjajnija glazbenica kojoj ni jedna tajna složenih partitura triju izabranih sonata nije neotkrivena. Stoga neki sljedeći put nikako ne treba propustiti njezin nastup.

    © Maja Stanetti, KULISA.eu, 15. prosinca 2010.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike