Otkrivanje vrijednog djela

Hrvatski barokni ansambl, Sacrée et Profane, Hrvatski glazbeni zavod, 23. siječnja 2011.

  • Hrvatski barokni ansambl, arhivska fotografija
    Pod motom Izvorni užitak Hrvatski barokni ansambl priredio je zanimljiv koncert sakralne i profane glazbe iz pera baroknih majstora Tomasa Albinonija, Georga Philippa Telemanna i Marc-Antoina Charpentiera. Koncertom je ravnao Saša Britvić, osnivač i predsjednik Hrvatskog baroknog ansambla, a u izvedbama su sudjelovali Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma, koji je uvježbao Ivan Josip Skender, te nekoliko instrumentalnih i vokalnih solista. Najveća atrakcija koncerta bila je izvedba malo poznate, opsežne i vrlo zahtjevne Mise za osam glasova i osam instrumenata, H3 Marc-Antoinea Charpentiera, kojom je završio koncert, a u prvome dijelu čuli smo još dva kraća instrumentalna koncerta: Koncert za dvije oboe, gudače i basso continuo u F-duru, op. 9 br. 3 Tomasa Albinonija i Koncert za trubu, dvije oboe, gudače i basso continuo u D-duru, TWV 53:D2 Georga Philippa Telemanna.

    Instrumentalni solisti oboisti Zoltan Hornyanszky i Petra Labazan te trubač Krešimir Fabijanić svirali su na replikama starih instrumenata, koji zahtijevaju posebnu tehniku izvedbe, a naročito su osjetljivi u brzim, virtuoznim pasažima. Iako je tu povremeno dolazilo do manjih pogrešaka u izgovoru, to nije pokvarilo dobar dojam stilski određene i pretežito čiste izvedbe u kojima su se solisti predstavili u vrlo dobrom svjetlu praćeni korektnom i poletnom pratnjom Hrvatskog baroknog ansambla predvođenog ovaj put koncertnom majstoricom Tanjom Tortić, dok je dionicu čembala ostvario pouzdan Krešimir Haas. Koncert venecijanskog majstora Tomasa Albinonija pripada zbirci 12 Concerti a cinque posvećenoj bavarskom knezu Maximilianu Emanuelu II, objavljenoj u Amsterdamu 1722, a Koncert agilnog njemačkog skladatelja galantnog stila Georga Philippa Telemanna samo je mali djelić njegova vrlo opsežnog opusa od oko 120 instrumentalnih koncerata, često dvostrukih i trostrukih, u kojima se nazire talijanski utjecaj.
    Akademski zbor Bazilike Srca Isusova u Zagrebu Palma, arhivska fotografija
    Marc-Antoine Charpentier najznačajniji je skladatelj francuske duhovne glazbe baroknoga razdoblja. Ugled je stekao svojim misama, Magnificatima, psalmima, motetima i oratorijima, nastalim pod utjecajem talijanske glazbe. Nju je kao znatiželjan mladić upijao tijekom trogodišnjeg inspirativnog boravka u Italiji, posebno oduševljen skladbama majstora Giacoma Carissimija. Taj se utjecaj osjeća i u Misi za osam glasova i osam instrumenata, kao uspjeloj sintezi talijanskog dvozbornog stila (cori spezzati) iz 16. stoljeća i francuske barokne tradicije. Tom stranom utjecaju žestoko se usprotivio vodeći francuski skladatelj toga vremena - autoritativni dvorski skladatelj Jean Baptiste Lully, ali Charpentier je uživao naklonost kralja Luja XIV. Tako je Charpentier mogao nesmetano djelovati kao glazbeni ravnatelj u službi kraljeve nećakinje, a poslije i u sličnoj službi kod prijestolonasljednika te kao majstor glazbe umjetnički vrlo aktivne isusovačke Crkve Saint Louis u Parizu kada su i nastala njegova najraskošnija ostvarenja: ovdje uz spomenutu Misu treba podsjetiti i na Te Deum za osam glasova, zbor i orkestar, čiji je Preludij obišao svijet kao zaštitni znak Eurovizije. Pa ipak, nakon njegove smrti početkom 18. stoljeća, Charpentierova je glazba zbog talijaniziranog stila pala u zaborav i tek se u novije vrijeme ponovno cijeni i izvodi.

    Helena Lucić, foto: www.helenalucic.comGoran Jurić, foto: www.epidaurusfestival.comCharpentierova Misa za osam glasova i osam instrumenata pravo je remek-djelo za dva četveroglasna zbora i dva orkestra i nekoliko vokalnih solista, te je bila prava poslastica i otkriće na kraju koncerta. Uz Hrvatski barokni ansambl djelo je predstavio odličan Akademski zbor Palma, čiji su brojevi dominirali zahvaljujući radu s vrsnim zborovođom Ivanom Josipom Skenderom, koji je te vrsne mlade pjevače-amatere pomno izbrusio i doveo do visoke razine čistog i kultiviranog vokalnog sloga. Solisti su međutim nastupali u raznim kombinacijama, s nejednakim rezultatima. Najbolji je bio trio u kojemu su pjevali mezzosopranistica Helena Lucić, bariton Alen Ruško i bas Goran Jurić, dok se sopranistice, nesigurna Martina Matić i iskusnija Ivana Garaj Korpar nisu dovoljno glasovno i tehnički slagale.

    Misa se pjevala na latinskom jeziku s nama neuobičajenim i stranim francuskim izgovorom, što je pridonijelo autentičnosti i apartnosti izvornog užitka. S obzirom na velike zahtjeve djela, ipak je ostao dojam nedorečenosti izvedbe, koju bi valjalo usavršiti kako bi uloženi trud oko otkrivanja vrijednog djela dobio još više na težini i po mogućnosti bio predstavljen na još kojem koncertu, ne samo u Zagrebu.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 25. siječnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike