Osebujni kolorizam

Ciklus koncerata Iz salona Očić: Žarko Perišić, fagot, i Željka Spinčić, orgulje, 3. veljače 2011.

  • Žarko PerišićNa Kućnim koncertima ciklusa Iz Salona Očić često se mogu čuti i vidjeti rijetke komorne kombinacije glazbenika, kao što je to bio nedavni umjetnički susret fagotista Žarka Perišića i orguljašice Željke Spinčić. Vrsni glazbenici, stasali na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u razredima Marijana Kobetića i Ljerke Očić uz individualne solističke i pedagoške karijere njeguju i komorno muziciranje. Žarko Perišić nakon duljeg djelovanja u inozemstvu vratio se u Hrvatsku kao profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Član je nekoliko komornih sastava – Zagrebačkog kvarteta fagota, Ansambla za suvremenu glazbu u Salzburgu i svojevrsnog klavirskog trija u kombinaciji s klarinetom i fagotom, koji također djeluje u Salzburgu, a na ovom koncertu je prvi put nastupio sa Željkom Spinčić, profesoricom na Muzičkoj školi Ferdo Livadić u Samoboru.

    Zanimljiv program skladbi baroknog razdoblja i 20. stoljeća uz dvije praizvedbe suvremenih autora (Burkalija i Uhlika), skladane upravo za ovu prigodu, pokazao je da se fagot i orgulje odlično nadopunjuju i otkrivaju osebujne kolorističke efekte, ili u originalnim skladbama za ta dva instrumenta ili u obradama. Program je bio podijeljen u tri cjeline, a prva je predstavila barokno razdoblje s dvjema sonate: Sonatom sopra "La Monica" njemačkog orguljaša i skladatelja Philippa Friedricha Böddeckera (1607-1683) i 1. sonatom u G-duru, BWV 1027 za violu da gamba iz 1720. Johanna Sebastianna Bacha. Taj prvi dio završio je Desetim koncertom (Concerto decimo) iz zbirke Dvanaest koncerata za orgulje solo talijanskog majstora Pietra Morandija, u kojem su obilato korišteni razni orguljski registri poput fagota, oboe, flaute, pianofortea i sl.

    Željka Spinčić (arhivska fotografija)Druga cjelina pripala je glazbi 20. i 21. stoljeća: Romanci s početka 20. stoljeća (iz 1910) engleskog skladatelja Edwarda Elgara i skladbi Allegro marziale za orgulje solo suvremenog engleskog skladatelja i dirigenta Tima Knighta. Na kraju su predstavljene i dvije nove skladbe, što je bilo posebno zanimljivo, jer su nadahnute umijećem umjetnika i zanimljivim zvukovnim izazovima. Prvu je napisao mađarski basklarinetist i skladatelj Theodor Burkali, Perišićev kolega, prijatelj i suradnik u spomenutom Triju. Svoju skladbu neoromantičnog stila, izvorno namijenjenu klarinetu, nazvao je Igrom vremena (1. Chrono Ludium) – ostvarivši ljupku minimalističku minijaturu u kojoj se zrcali igra vode u plesnom tročetvrtinskom taktu, dočarana suptilnom i tonski fino oblikovanom interpretacijom.

    Željka Spinčić u dva se samostalna nastupa predstavila u najboljem svjetlu, a bila je i odlična suradnica fagotistu Žarku Perišiću, iako je u baroknim skladbama bilo nekoliko uzajamno ritmički neusklađenih tonova. Žarko Perišić potvrdio se kao tehnički besprijekoran virtuoz na svojem instrumentu, s lijepim tonom i muzikalnom frazom te iznimno dugim dahom, koji ostvaruje posebnom tehnikom tzv. propuha. Umjetnici su svoj upečatljiv nastup završili još jednom praizvedbom Tri duhovna stiha Tomislava Uhlika – tri kontrastna duhovna ugođaja s prepoznatljivim tuđim i vlastitim citatima sakralnih melodija, koji kulminiraju svečanom, virtuoznom gradacijom na kraju te dojmljive nove skladbe.

    Kako je ispričao u razgovoru s voditeljem izravnog prijenosa tog koncerta na 3. programu Hrvatskog radija Brankom Magdićem, Tomislav Uhlik nastanak te skladbe zahvaljuje molbi Žarka Perišića (kolege s Muzičke akademije) koja je glasila: "Znam u koju kapelicu moram doći moliti." Te su riječi sugerirale duhovni karakter skladbe, a naslov je preuzet iz skladbe Marka Tajčevića. Odlična izvedba bit će zacijelo poticaj da djelo zaživi na koncertnom podiju i da bude sačuvano u tonskim arhivima.

    © Višnja Požgaj, KULISA.eu, 5. veljače 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike