Kada se sretnu lokalno i globalno

Cantus Ansambl, dir. Berislav Šipuš, solistica: Martina Gojčeta Silić, mezzosopran, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 16. ožujka 2011.

  • Cantus Ansambl na koncertu u Zadru, foto © Vedran Penga

    Cantus Ansambl, jedan od vodećih hrvatskih ansambala za glazbu 20. i 21. stoljeća, odabir skladbi za zadarski koncert održan povodom stote obljetnice smrti Gustava Mahlera u potpunosti je prilagodio zadarskoj publici: repertoar je zaobišao sjaj biennalske oštrice i stilski se zaustavio na počecima 20. stoljeća. Dakako, ne u smislu stvarnog kronološkog nastanka skladbi, nego u zajedništvu impresioniz(a)ma i drugih -izama, neo-stilova te glazbene moderne, koje tako dobro opisuje stilski pluralizam fin de siécla. Kratak jednosatni program temeljio se na tri skladbe koje su danas dio klasičnog koncertnog repertoara: Prélude à l'après-midi d'un faune (Preludij za poslijepodne jednog fauna) Claudea Debussyja, Komorne simfonije Borisa Papandopula i Kindertotenlieder (Pjesme mrtvoj djeci) Gustava Mahlera.

    Berislav Šipuš, foto © Vedran PengaZvukovna nit vodilja koncerta pratila je estetsku intimnost i komornost skladbi koje inače izvode veći orkestralni aparati – Debussyjev Prélude i Mahlerove Kindertotenlieder izvedene su u obradama Benna Sachsa (Debussy) i Rainera Riehna (Mahler). Papandopulova Komorna simfonija izvedena je u originalnom sastavu za puhački kvintet i gudački trio s kontrabasom. Vrlo dobra izvedba ove kasne Papandopulove skladbe ipak ostaje u sjeni obrada velikih koncertnih opusa Debussyja i Mahlera.

    Obrada može biti i blagoslov i prokletstvo, ovisno o tome je li aranžer pogodio prilagodbe zadanih zvukovnih boja željenim, novim okolnostima te kakve izvođače i izvođačke mogućnosti dirigent ima pred sobom. Dobar je primjer za to vrlo delikatna partitura Debussyjeva Preludija. Budući da u toj skladbi solistički tretman zasebnih dionica plastično otkriva kapacitete svakog pojedinačnog izvođača i instrumenta, i najmanja kriva procjena obrađivača može načiniti rupe na toj prozračnoj paučini. U slučaju Sachsove obrade orkestralno je tijelo dobro prilagođeno komornom zvuku bez harfe, koja je bitan sastavni dio te skladbe, no električne orgulje zvukovno, ali i estetski strše iz okvira spomenute partiture, dobro znane koncertnim posjetiteljima. Stoga je tek odlična izvedba ansambla uspjela prikriti nezgrapnost tog obrađivačkog poteza, pri čemu se ističu poslovično dobri drveni puhači Dani Bošnjak (flauta), Branko Mihanović (oboa) i Danijel Martinović (klarinet) te Srebrenka Poljak (klavir).

    Martina Gojčeta Silić, foto © Vedran PengaNasuprot tome, Riehnova obrada Mahlerovih Kindertotenlieder za komorni ansambl mnogo je uspješnija i izvornom zvuku bliža obrađivačka opcija. Izvođenje složenih orkestralnih tekstura od izvođača reduciranog izvođačkog tijela zahtijeva daleko veću koncentraciju i vještinu, što rezultira time da se kontrapunktska slojevitost instrumentalnih dionica čuje transparentnije u ovoj komornoj negoli u orkestralnoj verziji. Ovdje treba istaknuti i puhače s odličnim hornistom Bánkom Harkayem, ali i kvalitetan gudački dio ansambla. Martina Gojčeta Silić pokazala se izvrsnom interpretkinjom iznimno zahtjevnog notnog teksta, s bojom glasa i osjećajnom uživljenosti koje korespondiraju s mračnom emocionalnošću i težinom skladbe posvećene mrtvoj djeci. Odabir skladbe u kulturnom programiranju manje lokalne zajednice ponekad se križa i sa stvarnim globalnim događanjima. Cantus Ansambl i Martina Gojčeta Silić ovu su izvedbu posvetili stvarnoj mrtvoj djeci, nedavno stradaloj u tragičnim događajima u Japanu.

    Solidno odrađen koncert skladbi koje u Zadru nisu često na repertoaru zahtijevao bi veću pozornost i posjećenost publike. S obzirom na atraktivnost koncertnog programa i ugled izvođača, slab odaziv Zadrana mogao bi se opravdati tek lošim vremenskim prilikama. Ostaje nada da poluprazna dvorana nije bila razlogom izostanka uobičajenog dodatka na kraju koncerta, kao i to da će nadolazeći proljetni dani dati svoj obol buđenju koncertnog života Zadra do ljetnih Glazbenih večeri u Sv. Donatu.

    © Helena Novak, KULISA.eu, 17. ožujka 2011.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike