Srčani, autentični interpreti

26. Muzički biennale Zagreb, 7. – 17. travnja 2011.: Filharmonija Witold Lutosławski, Wrocław, Poljska, dir. Tonči Bilić, solistica: Ivana Bilić, marimba, KD Vatroslav Lisinski, Zagreb, 8. travnja 2011.

  • Filharmonija Witold Lutosławski i Zbor Hrvatske radiotelevizije

    Biennalski pogled unatrag nastavljen je drugoga dana i gostovanjem Filharmonije Witold Lutosławski iz poljskog grada Wrocława pod dirigentskim vodstvom Tončija Bilića. Izvrsni poljski ansambl bio je ujedno i gost u ciklusu Bijele oktave Zagrebačke filharmonije, a razlog za poziv na jubilarni Biennale, osim kakvoće ansambla, zacijelo je bilo ime orkestra i činjenica da su Trois poèmes d'Henri Michaux Witolda Lutosławskog praizvedena upravo na drugom Biennalu 1963. godine. Skladbu je od slavnog poljskog skladatelja tada naručio Slavko Zlatić, skladatelj i zborovođa današnjeg Zbora Hrvatske radiotelevizije. Na praizvedbi je Zlatić ravnao zborom, a Lutosławski orkestrom u kojemu izostaju gudački instrumenti.

    U svježoj izvedbi odličan su tandem činili dirigenti Tonči Bilić zadužen za orkestar i cjelinu i Luka Vukšić s izražajnim dramatičnim zborom i kreativnom interpretacijom u poemama koje mu to omogućuju. Dosluh izvođača dojmljivo je ponovno predstavio Tri poeme Henrija Michauda u čijim je stihovima skladatelj našao nadahnuće. U relativno kratkom razdoblju Koncert za orkestar Witołda Lutosławskog (1913-1994) u Zagrebu izvode gostujući orkestri, a antologijsko djelo neizravno temeljeno na folklornim obrascima, zacijelo zaslužuje da ga na repertoar uvrsti svaki orkestar koji drži do sebe. U uzornom oblikovanju djela maštovitih obrata i impresivne cjeline od orkestra se traži sve: suptilna tonska slika, prepuna boja i grandioznih dinamičkih raspona u kojoj tehnički virtuozitet orkestralnog tijela mora biti neupitan. Gosti iz Wrocława pod vodstvom Tončija Bilića sve su to donijeli impresivno zaključivši koncertnu večer.
    Ivana Bilić, mirimba, Tonči bilić, dirigent, i Filharmonija Witold Lutosławski
    Prvo je poglavlje prije stanke obiteljskim razumijevanjem relevantnih izvedbenih ishoda bilo posvećeno opusu Igora Kuljerića (1938-2006). Impresivno je zazvučala Koralna predigra u kojoj Kuljerić pučki glazbeni idiom ogoljuje od vjerskog rituala i čija je dramatičnost obrata snažno obojena orkestralnog sloga uvjerljivo otvorila koncert. Sklonost skladatelja perkusivnim instrumentima i činjenica da mu je kći prvorazredna sviračica marimbe svojedobno su u zajedničkom radu dovele do Koncerta za marimbu / Koncerta za Ivanu. U temeljnom poznavanju instrumenta i, dakako, konotacija u kojima se upotrebljava do dalekoistočnih orkestara glamelan, u svojem Koncertu Ivana Bilić je virtuozni i autentični interpret uz svesrdnu pomoć i razumijevanje poljskih glazbenika u orkestru pod Bilićevim vodstvom.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. travnja  2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike