Skrušena plemenitost

Ciklus Sfumato plus Zbora Hrvatske radiotelevizije: Korizmeni koncert, dir. Tonči Bilić, Zagrebačka katedrala, 18. travnja 2011.

  • Zbor HRvatske radiotelevizije, arhivska fotografija

    Zagrebačka katedrala bila je primjereno mjesto za korizmeni koncert Zbora Hrvatske radiotelevizije pod vodstvom Tončija Bilića. Koncert je bio posvećen sačuvanoj renesansnoj duhovnoj polifonoj glazbi nastaloj na hrvatskoj obali Jadrana sredinom 16. stoljeća prije svega duhovnim madrigalima i motetima Lamberta Courtoysa, koji je djelovao u Dubrovniku, te Šibenčanina Julija Skjavetića. Na početku koncerta našao se nešto stariji i jednostavniji dvoglasni Sanctus iz 13. stoljeća zabilježen u srednjovjekovnom skriptoriju ženskog benediktinskog samostana Sv. Marija u Zadru i sačuvan u tamošnjem kartularu, zbirci samostanskih dokumenata utemeljenoj još u 11. stoljeću. Opori završeci unisonog i dvoglasnog Sanctusa u intervalu sekunde vjerojatno upućuju na stanovitu srodnost s narodnim napjevima zadarskoga kraja.

    Obitelj Courtoys bila je vrlo prisutna u glazbenom životu Dubrovnika gotovo stotinu godina na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće kao dio brojnih glazbenika franko-flamanskog podrijetla – orguljaša, orguljara, instrumentalista i pjevača – koji su doputovali i generacijama se zadržali u tom kraju. Lambert Courtoys stariji spominje se kao maestro di cappellae, pjevač, pedagog i organizator gradskog glazbenog života. U tadašnjoj Europi bio je najpoznatiji dubrovački glazbenik pa je čak kasnorenesansni Tomás Luis de Victoria u jednom svojem motetu citirao početnu frazu Courtoysova madrigala Plagata man koji je bio također na programu koncerta među šest madrigala objedinjenih naslovom Musica spirituale. Možda je njegova polifonija, nešto jednostavnija nego što bi se možda očekivalo od majstora poteklog iz sjevernjačke škole, uvjetovana čisto praktičnim razlozima, odnosno raspoloživim pjevačima i njihovom vještinom. Tekstovi na koje je skladao madrigale opisuju Kristovu muku na danas neobičan način – njegovu desnu pa lijevu ruku, nogu, probodeno srce…

    Zbor Hrvatske radiotelevizije posljednjih je desetak godina razvio bogat repertoar koji doista obuhvaća sve od najstarije glazbe do glazbe 20. stoljeća i praizvedbi najnovijih skladbi, brižno njegujući stilski primjereno pjevanje što je bilo itekako primjetno i na ovom koncertu. Starija, osjetljiva, a razgovjetna polifonija unatoč obilnoj jeci crkvenog prostora svakako je i dobar repertoarno-higijenski potez kojemu Zbor disciplinirano i predano može odgovoriti. To je bilo razvidno i u sačuvanoj i dostupnoj Prvoj knjizi, odnosno tečnoj izvedbi šest majstorski pisanih peteroglasnih i šesteroglasnih moteta Julija Skjavetića koji svjedoče da su i u doba njihova nastanka u Šibeniku postojali pjevači koji su mogli udovoljiti njihovim velikim izvedbenim zahtjevima.

    Suvremeni odgovor na tradicionalno pjevanje vezano uz Kristovu muku te međusobni utjecaj stare umjetničke i narodne glazbe ogledao se u glazbi za starocrkveno prikazanje Križu, daj nam ti milosti Igora Kuljerića. Arhetipski slojevi skladbe koji potječu iz pučkog pjevanja, njihova skrušena plemenitost i više od dvadeset godina nakon praizvedbe, 1989. godine, imaju na slušatelje isti učinak.

    Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 25. travnja 2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike