Ansambl sa zvukom orkestra

57. koncertna sezona Zagrebačkih solista, gosti: Julius Berger, violončelo, Hrvatski glazbeni zavod, 24. svibnja 2011.



  • Proteklu sezonu Zagrebačkih solista – zaključenu šestim, dobro posjećenim koncertom – obilježio je izniman projekt Zagrebačkih koncerata sa šest praizvedbi djela hrvatskih skladatelja, koja je ansambl naručio i izveo s velikim uspjehom. Kako kaže umjetnički voditelj i koncertni majstor Zagrebačkih solista Borivoj Martinić-Jerčić, to je tek dio obavljenog posla, jer će narednih mjeseci uslijediti studijsko snimanje za CD, kao i izdavanje partitura svih koncerata u suradnji s Hrvatskim radiom, Hrvatskim društvom skladatelja i Cantusom.

    Podsjetimo da su autori tih zanimljivih i vrlo različitih djela, Mladen Tarbuk, Berislav Šipuš, Krešimir Seletković, Srđan Dedić, Davorin Kempf i Srećko Bradić, vođeni temeljnom idejom da se po uzoru na šest Brandenburških koncerata Johanna Sebastiana Bacha sklada šest Zagrebačkih koncerata. Instrumentacija i forma novih koncerata morala je biti identična, ali tematika i glazbeni jezik dakako suvremeni i originalni. Na svakom od šest koncerata u protekloj sezoni izvedeni su, dakle, u paru po jedan Bachov Brandenburški koncert i odgovarajući novi Zagrebački koncert, uz još neka zanimljiva djela standardnog repertoara.

    Julius BergerNa posljednjem koncertu na rasporedu je bio Šesti brandenburški koncert u B-duru, BWV 1051 Johanna Sebastiana Bacha kao izazov za Šesti zagrebački koncert Srećka Bradića. Između ta dva donekle slična, ali i vrlo oprečna djela, čuli smo popularni Koncert za violončelo i orkestar u a-molu, op. 129 Roberta Schumanna u obradi za violončelo i gudače Wolfganga Kurza te Preludij i scherzo za gudački oktet, op. 11 Dmitrija Šostakoviča. Solist u Schumannovu Koncertu bio je ugledni violončelist i pedagog Julius Berger, koji je, između ostalog, bio đak i asistent slavnog Antonia Janigra na Salzburškom Mozarteumu.

    Berger je ispraćen ovacijama za iznimno uvjerljivu, izražajnu i temperamentnu interpretaciju solističke dionice u jednom od najljepših djela violončelističke literature. Svojim je ekspresivnim sviranjem na starom Amatijevu instrumentu Kralj Charles IX iz 1566. godine nametnuo osnovnu plemenitu boju izvedbe, izrazitu muzikalnost, romantičnu agogiku i intenzitet. Naglašenom glumom voditelja i dirigenta zarazio je čitav ansambl koji ga je izvrsno slijedio i zvučao gotovo poput orkestra. Oduševljenje publike izazvala su i dva lijepa solistička dodatka. Odlično je odjeknuo i mladenački Preludij i scherzo za gudački oktet, op. 11 darovitog Dmitrija Šostakoviča, koji sastavu bez kontrabasa dodjeljuje i dojmljive solističke teme prve i druge violine, viole i violončela.

    Šesti brandenburški koncert Johanna Sebastiana Bacha dosta se razlikuje po instrumentaciji od ostalih koncerata ciklusa. Naime, u sastavu uopće nema violina, nego su u prvom planu dvije viole, kojima se pridružuju dvije viole da gamba (violončela), violončelo, kontrabas i čembalo. Takav sastav nametnuo je, dakle, tamniju i mekšu boju dubljih instrumenata, što je nadahnulo i Srećka Bradića da u formalnim okvirima concerta grossa (u podnaslovu Concerto da chiesa) svoje djelo uokviri polaganim, dugim i smirenim potezima prve viole. Druga se viola pridružuje, iako isprva ne tako intenzivno, a ostali instrumenti „u skrušenom kontrapunktu nadopunjuju glavnu tematsku ekspresiju“. Djelo se razvija i raste poput plime i oseke u obliku jednoga stavka, uz baroknu motoričnost, zahuktali accelerando, žestoke akcente i pizzicata, preparirani čembalo i klastere, sve do završnog melankoničnog pizzicata prve viole s razlomljenim akordom.

    Doprinos pomnoj izvedbi tog novog Bradićeva dojmljiva djela dali su prije svega vrsni solisti Aleksandar Milošev (1. viola) i gostujući umjetnik Vladimir Kossjanenko (2. viola), ali i ostali članovi ansambla violončelisti: Zlatko Rucner, Petra Kušan i Smiljan Mrčela, kontrabasist Mario Ivelja te gostujući čembalist Pavao Mašić.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 26. svibnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike