Blago Algarottijeve zbirke

Koncert Društvenog orkestra Hrvatskog glazbenog zavoda, dir. Zoran Juranić, Hrvatski glazbeni zavod, 25. svibnja 2011.



  • Hrvatski glazbeni zavod postepeno otkriva zaboravljene skladbe jedinstvene Algarottijeve zbirke muzikalija iz svojega arhiva, koja sadrži više od tri tisuće jedinica. Društveni orkestar HGZ-a nakon nekoliko uspješnih i na CD-ima dokumentiranih ranijih iskustava, ponovo se upustio u sviranje tih vrijednih i šarmantnih skladbi, ovaj put pod ravnanjem maestra Zorana Juranića, koji je i revidirao nekoliko djela 18. stoljeća uglavnom arhiviranih u obliku rukom pisanih dionica. Velik je to bio izazov i za maestra Juranića i za orkestar (ovaj put samo gudački), koji je izvlačenjem tog materijala iz arhivskog mraka naišao na mnoga iznenađenja dijeleći ih sa svojom vjernom publikom.

    Josipa LončarMalo je poznato da je ugledni bečki glazbeni nakladnik Franz Anton Hoffmeister, uz čije su djelovanje usko vezane karijere Haydna, Mozarta i Beethovena, bio i skladatelj, te su na početku večeri predstavljena njegova dva šarmantna plesna stavka, Menuet u C-duru i Menuettino u B-duru. Bio je to tek jedan, ali vrijedan orkestralni uvod u skladbe za soliste uz uglavnom solidnu pratnju orkestra, koje su predstavili vrsni solisti. Među njima se odličnom tehnikom i muzikalnom interpretacijom istaknula flautistica Marina Novak, izvanredna profesorica na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, pročelnica Odsjeka za duhačke instrumente, a od 2007. prodekanica za nastavu. Uvjerljivo je izvela Divertimento za flautu i gudače češkoga skladatelja Václava Pichla, iako nije imala sreće s pratnjom, koja je bila dosta neprecizna i preglasna.

    Sopranistica Josipa Lončar (1985), diplomantica Muzičke akademije u Zagrebu iz klase Miljenke Grđan, članica je Zbora HRT-a i pedagoginja na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, s više nastupa na koncertima i u operama u zagrebačkom HNK-u i u Kazalištu Komedija. Ovom prigodom predstavila je dvije skladbe: ariju Se vive il mio bene iz opere Vologeso Giuseppea Sartija i motet za sopran i gudački orkestar Actus desiderii Giovanija Paisiella. Umjetnica je ostavila dobar dojam ljepotom zvonkoga, dobro impostiranoga i pokretljivog glasa, čistoćom intonacije i jasnom dikcijom, ali uz nešto previše forsiranja u visinama.

    Na kraju je nastupio i daroviti violinist Antun Stašić (1983) s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu iz razreda Tonka Ninića. Dobitnik je više nagrada i česti sudionik raznih festivala i orkestara, a redovito nastupa sa Stjepanom Mihaljincem (CD Magični zvuci violine). Stašić nastupa od malih nogu i razvio se u rasnog violinista lijepoga tona, izražajnosti i temperamenta. Svirao je solističku dionicu u Koncertu za violinu i gudački orkestar u B-duru Antona Stamitza, pripadnika glazbeničke obitelji, ali u sjeni poznatijeg oca Jana i brata Karla. Uz svoju dionicu Stašić se često pridruživao svojim tonom i dionici prvih violina u orkestru. U prvome je stavku bilo doduše ponešto nesigurnosti, ali je zato vrlo lijepo odjeknuo Adagio uz pratnju samo violina (koje su i najjača dionica u orkestru!), a napose inventivni završni Rondo s vrlo lijepom i šarmantnom temom.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 27. svibnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...