Obljetničarski, s mladima

Središnja proslava 150. obljetnice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, Koncert hrvatskih skladatelja, dir. Nikša Bareza, Orkestar i Zbor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, solisti: Ivana Lazar, sopran, Dubravka Šeparović Mušović, mezzosopran, Stjepan Franetović, tenor, Ljubomir Puškarić, bariton, Marko Mimica, bas, HNK u Zagrebu, 16. lipnja 2011.



  • Središnja proslava 150. obljetnice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu 16. lipnja , održana je pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora. Kako je HNK od samoga osnutka 1861. bio odrazom nacionalne kulture, kazalište u kojem se konačno progovorilo na hrvatskom jeziku i gdje su praizvedena i izvođena mnoga hrvatska djela, ta je kuća oduvijek baštinila slavnu povijest, a tu tradiciju koja obavezuje treba i danas, unatoč otegotnim okolnostima, njegovati – naglasila je u svom govoru intendantica Ana Lederer. To nacionalno blago kulture i umjetnosti kazao je i predsjednik Ivo Josipović, treba čuvati, ali uz daljnju otvorenost prema svijetu, kako bi ono pokazalo u punom sjaju svoje europsko lice ususret učlanjenju u Europsku uniju. Svojim su se prigodnim govorima u sličnom stilu pridružili još neki od brojnih visokih uzvanika, predsjednica Vlade Jadranka Kosor, predsjednik Sabora Luka Bebić i Ivica Lovrić, pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport grada Zagreba 

    Nakon tog podužeg protokolarnog uvoda, održan je Koncert hrvatskih skladatelja u kojem su sudjelovali mahom mladi vrsni operni solisti, te Zbor i Orkestar HNK u Zagrebu pod iskusnim i predanim ravnanjem maestra Nikše Bareze. Taj koncert koji je ipak zaslužio reprezentativniji program, pokazao je današnje umjetničko lice kuće, koja pamti i bolja vremena. Iako bi se mnogi hrvatski autori koji su utkani u povijest našega kazališta mogli naći na tom prigodnom programu, izbor je pao tek na nekoliko imena – Vatroslav Lisinski, Boris Papandopulo, Blagoje Bersa i Jakov Gotovac. Vatroslav Lisinski, autor prve hrvatske opere Ljubav u zloba, predstavljen je svojom drugom, još poznatijom i uspješnijom operom Porin, nastalom prema libretu Dmitrije Demetra, praizvedenom 2. listopada 1897. upravo na sceni HNK u Zagrebu pod vodstvom Nikole Falera.

    Orkestar je na čelu s koncertnom majstoricom Vlatkom Peljhan pažljivo i srčano otvorio koncert popularnom uvertirom operi Porin, kao uvodom u lijepu ariju Sveslava (Sveti Oče), koju je vrlo dobro, iako u početku s malo treme, izveo bas moćnoga i kultiviranog glasa impresivne dubine Marko Mimica. Slijedila je još jedna popularna arija iz te opere – arija Porina Zorko moja u izvedbi tenora Stjepana Franetovića. Pjevao je izražajno i toplo, odličnom dikcijom, ali s naporom u najvišem tonu. Duhovitu Ariju Muhe iz opere Rona Borisa Papandopula (praizvedene u Rijeci 1956) virtuozno je u nastavku programa izvela odlična sopranistica Ivana Lazar.

    Opera Oganj, najznačajnije scensko djelo Blagoja Berse, prvi put izvedena je 1911. Iz te znakovite prekretnice u hrvatskom opernom stvaralaštvu čuli smo Ariju Hellwinga u izvedbi odličnog baritona Ljubomira Puškarića. Uslijedilo je najpopularnije i najzrelije Bersino orkestralno djelo simfonijska pjesma Sunčana polja iz zamišljenog, ali nikada ostvarenog ciklusa Moja domovina. Pastoralni ljetni ugođaj autorove rodne Dalmacije orkestar je dostojno dočarao u blistavoj orkestraciji. Od dojmljivog početnog zvuka roga, preko pokretljivih gudača i snažnih gradacija s fanfarama na galeriji do smirenja uz daleki zvuk pastirskih dvojnica na kraju djela.

    Završnica koncerta pripala je Jakovu Gotovcu i njegovoj operi Mila Gojsalića kojom je sam autor ravnao na praizvedbi 1952. Ta povijesna glazbena drama o Mili Gojsalića, junakinji Poljičke republike, zahvaljujući čijem je lukavstvu i žrtvovanju vlastita života omogućena pobjeda nad turskim osvajačima, uvijek budi posebne domoljubne emocije. Osobito završni prizor s potresnom Odom zemlji, koja završava stihom "O, zemljo moja, nek' te čuva Bog", koja se često i samostalno izvodi u svečanim trenucima, pa smo je tako i ovom prigodom doživjeli u interpretaciji vrsne mezzosopranistice Dubravke Šeparović-Mušović. Njezina je izvedba bila na visokoj razini, vrlo dramatična u izrazu, ali nedovoljno razumljiva zbog forsiranja s grčem na licu i u pokretu. Ipak dojam je bio snažan, a prizor je završio samim finalom opere u kojem umiruću Milu oplakuju bas-bariton Ozren Bilušić i već spomenuti pjevači uz zbor i orkestar HNK u Zagrebu.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 18. svibnja 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...