Čarobni operni zvuci

Dubrovački međunarodni operni festival – Hommage Tino Pattiera, Dubrovnik, 29. lipnja – 2. srpnja 2011.

  • Dubrovački međunarodni operni festival – Hommage Tino Pattiera

    Nekoliko godina nakon što je u Firenci u 16. stoljeću uobličen novi glazbeno scenski oblik – opera, imao je svoj eho i prvu izvedbu u Dubrovniku. Nadovezujući se na drugu prethodnicu opere koja je bila popularna u starom Dubrovniku (lokalno zvanoj maskerata) nadobudne vlasti Republike prepoznale su neke nove prekretnice u glazbi i vješto, ali začuđujuće neoprezno za ovu uvijek nesklonu promjenama sredinu, uvele operu kao čestu formu na pozornicama Grada. Shodno muzikološkim izvorima pretpostavlja se da je prva dubrovačka, a time i hrvatska opera čiji je autor Lambert Courtois mlađi, a libreta Junije Palmotić praizvedena u Dubrovniku početkom 17. stoljeća. Prisutnost opernog svijeta nastavila se i tokom stoljeća, pa je za spomenuti u recentnijoj muzičkoj povijesti izvedbe velikog broja opernih izvedbi na Dubrovačkim ljetnim igrama (Monteverdi, Rossini,, Beethoven, Mozart, Verdi, Wagner i drugi).

    Sljedeći evidentnu naklonost te nalazeći ishodište u glazbenoj povijesti da se održi operna praksa, jer se ni kriva ni dužna pomalo izgubila zadnjih godina, agencija Aragosa obnovila je Međunarodni operni festival Hommage Tino Pattiera. Raznolikim trodnevnim programom – od arija iz poznatih opereta prve večeri, pa do najpoznatijih opernih arija drugu i treću, završnu večer u pjevačkom zanosu od dua do seksteta – obnovila je magični svijet likova i njihovih, kako i priliči scenskom svijetu, prenaglašenih emocija. Ovom prilikom ugošćen je Simfonijski orkestar opere i baleta albanskog nacionalnog kazališta koji se pokazao izvrstan glazbeni pratitelj, nenametljiv i precizan, oblog tona puhača i razigranih gudača, a sve to uz vodstvo njihova šefa dirigenta Zhanija Ciko i gostujućeg Nikolaja Žličara.
    Dubrovački međunarodni operni festival – Hommage Tino Pattiera
    Večer opereta osmišljena je duhovito kao audicija za pjevače uz odličnu klavirsku pratnju mladog poljskog pijanista Marcina Kozila i moderatora igre ruskog klarinetista Georgesa Devdarianija. U izvjesnom muzičkom igrokazu izmjenjivali su se pjevači u solo i duo nastupima i predstavili se publici kao izvođači svjetske klase, što i govore njihove biografije. Zaigrano, lakog sadržaja, ali nimalo izvedbeno lake partiture prošetali su nas kroz arije opereta Johanna i Oscara Straussa, Emmericha Kálmána, Franza Lehára, Henrija Christinea i Victora Herberta.

    Mezzosopranistica Joanna Dobrakowska, sopranistice Maria Lyudko i Joanna Spreska činile su ženski dio, a tenori Kirlianit Cortes i Rafael Alvarez, bariton Georg Lehner te bas bariton Henrik Šimunović ravnopravni muški dio ove izvrsne ekipe pjevača. Svih sedmoro pjevača došli iz raznih dijelova svijeta (s Kube, iz Kolumbije i Meksika te Austrije, Poljske, Rusije i Hrvatske) noseći u svom glasu ili šarm, intelektualnu hladnu rezerviranost, jake emocionalne proživljenosti ili lakoću kretanja nametnuli su se svojom definiranom i artikuliranom osobnošću iz večeri u večer.

    Operna magija, kako je nazvana druga večer festivala, uz Simfonijski orkestar iz Albanije podsjetila nas je kako je lijepa, ugodna i kazivajuća glazba opernih arija uvijek aktualna u onoj mjeri da izaziva zanos, sanje, strast i maštu. Mozart, Offenbach, Catalani, Mascagni, Leoncavallo, Donizetti, Puccini, Bizet, Gounod i Gershwin skladatelji su koji su se našli na programu ponovo pred publikom ispisujući najljepše stranice operne literature.
    Dubrovački međunarodni operni festival – Hommage Tino Pattiera
    Prostor atrija Kneževa dvora, u kojem su se i događala sva tri koncerta, treću večer pokazao je svoju nepredvidljivu ćud i ljepotu. Činilo se da će vrijeme, zapravo kišna večer, omesti izvedbu, međutim smještanje orkestra i pjevača pod arkade atrija pokazala se posebnim doživljajem, a i akustički još boljim rješenjem. Tako smo se predali smirenom ritmu kiše, koja je bila stvarni suigrač u scenografiji i glazbi, sjedinjen s uzbudljivim pjevom Bellinija, Rossinija, Čajkovskog, Mozarta, Puccinija, Donizettija i Bizeta.

    Iako je Dubrovnik očito postao grad festivala i pozornica za ugošćavanje, a ne grad kontinuirane scene za svaku pohvalu je i obnova tog međunarodnog opernog festivala.

    U cijelom imaginarnom svijetu opere ne možemo a da se ne dotaknemo jedne druge puno prizemnije kulturne situacije u Dubrovniku. Naime Dubrovački simfonijski orkestar, koji je već duže vrijeme u priličnom umjetničkom kaosu, koji je zadnjih godina bez jasne dinamike rasta i bez koncertne sezone koja bi privukla i nešto domaće publike, našao je za shodno (odnosno njegov ravnatelj) da upravo u dane opernog festivala kao solista ugosti jednu pjevačicu na svom koncertu! Bez imalo insinuacije jednostavno se nameće namjera učestalih, neozbiljnih izgreda politike ove institucije. Za nadati se da će voditelji, ravnatelji i ini drugi smoći snage nadrasti svoje provincijske učmalosti i napokon Gradu osmisliti sve pravce koji će rezultirati aktivnom kulturnom scenom, usklađenom u svim segmentima. Nemoguće je izbjeći dramatičan kraj ovog teksta jer to dugujemo mudroj i slavnoj prošlosti.

    © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 6. srpnja 2011.

Piše:

Marija
Grazio

kritike