Neprimjereno za Glazbene večeri

51. glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 5. srpnja – 10. kolovoza 2011.: Simfonijski orkestar mladih Strasbourg (L'Orchestre Symphonique des Jeunes de Strasbourg), dir. Sylvain Marchal, Poljana Šime Budinića, 22. srpnja 2011.

  • Simfonijski orkestar mladih Strasbourg, foto: Vedran Penga

    Nakon Rijeke i Pule te opuštajućeg boravka u prekrasnom velebitskom rezervatu Kuterevo, Simfonijski orkestar mladih Strasbourg na svojoj je jadranskoj turneji posjetio i Zadar. Predviđeni prostor Providurove palače pokazao se premalenim za sedamdesetak glazbenika i publiku koje je – s obzirom na to da se radi o besplatnom koncertu – opravdano bilo više, te je koncert na vrijeme bio premješten na susjednu Poljanu Šime Budinića. Ona se pokazala dobrim koncertnim prostorom za privlačenje nenamjernih prolaznika i turista te bi trebala i ubuduće, izvan Večeri, služiti u slične svrhe.

    Sylvain Marchal, foto: Vedran PengaSvakako da se kod ovog orkestra radi o dobroj ideji rada s mladima, koja u prvi mah asocira na nenadmašni Simfonijski orkestar mladih Simon Bolivar iz Venezuele. No, kako se u južnoameričkom slučaju radi o cjelovitom i zasebnom sustavu glazbenog obrazovanja, u kojemu je jedan od glavnih ciljeva maknuti siromašnu djecu s ulice i dati im smisao života, tako je i njihov način sviranja i, dakako, odabir repertoara vrlo dalek od zapadnoeuropskog orkestra. O venezuelskom orkestru i njihovom dirigentu vrijedi sročiti opservaciju najozbiljnije vrste, dok se za strasbourški orkestar može reći tek sljedeće: s obzirom na to da se radi o vrlo mladim glazbenicima pretežno tinejdžerskog uzrasta, ne bi se ulazilo u komentiranje njihove svirke, osobito ne one klasičnog repertoara.

    Ipak, potrebno je naznačiti nekoliko rečenica o njihovom repertoaru, a u odnosu na Glazbene večeri u sv. Donatu. Dok su se u Rijeci i Puli ovi koncerti nazvali pravim imenom (Od klasike do popa), slična karakterizacija nedostajala je na Glazbenim večerima u sv. Donatu. Simfonijski orkestar mladih Strasbourg poznat je po svom približavanju klasične glazbe širim slojevima publike, a ponajviše svojim interpretacijama filmske glazbe, no ipak se postavlja pitanje opravdanosti njihovog nastupa na ovakvom glazbenom festivalu. Gostovanje na Glazbenim večerima u sv. Donatu ovim bi mladim glazbenicima trebala biti čast, ali je pitanje jesu li uopće svjesni da su nastupili na jednom od najrenomiranijih i najstarijih festivala klasične glazbe u ovom dijelu Europe.

    Nastupiti s takvim programom na zadarskom Festivalu možda za voditelje orkestra znači i nedovoljnu količinu informacije o tome kamo se ide i o kakvom je glazbenom festivalu riječ. Neobavezni nastup na 58. festivalu igranog filma u Puli i Glazbene večeri u sv. Donatu ne mogu zahtijevati slični repertoar. Također, mijenjanje programa u posljednji tren i izostanak informacije publike o istom ne čine se najboljim načinom educiranja publike, ukoliko je ciljana publika trebala pripadati širim slojevima. Publika je cijelo vrijeme listala podijeljene programe iz kojih je nestao najveći dio repertoara (Fauréova Pavana, Saint-Saënsova Uvertira iz Samsona i Dalile, orkestralna verzija Debussyeve klavirske suite Children's Corner i Weberov Concertino za klarinet i orkestar u Es-duru op. 26), a da nitko – barem usmeno, ako već ne s umetnutim tiskanim obavijestima – nije najavio da će se umjesto najavljenog programa izvoditi primjerice 2. i 4. stavak Dvořákove Simfonije Iz Novoga svijeta, Gabrielova oboa Enia Morriconea iz filma Misija itd. itd. U drugom dijelu koncerta publika je na pitki i zabavni repertoar filmske glazbe reagirala s oduševljenjem, nakon čega je bila nagrađena sa dva bisa u obliku ulomaka iz Fantoma u operi. 
    Simfonijski orkestar mladih Strasbourg, foto: Vedran Penga
    Mlad i entuzijastični organizacijski tim Glazbenih večeri u sv. Donatu okušava se u novim konceptualnim pravcima festivala, čija drugačija obojenja ne mogu ostati neprimijećenima. Privlačenje što većeg broja slušatelja i izlazak iz repertoara namijenjenog glazbenoj eliti zasigurno daje nove zamahe i nove vrijednosti starom sjaju Festivala, za kojeg postaje sve više evidentno da nastoji popuniti ono čega inače nedostaje u kulturnoj ponudi Zadra. Ipak, ostaje primijetiti da bi revijalne tonove trebalo nastojati izbjeći. Koncerti ovog tipa idealni su za glazbene večeri na Poljani, Narodnom trgu, Forumu, Morskim orguljama… ili bilo kojem drugom prostoru na kojem se kreće velika frekvencija potencijalne publike, sastavljene i od Zadrana i od turista. Stoga bi i Turistička zajednica grada Zadra trebala češće organizirati slične nastupe, a Glazbenim večerima u sv. Donatu prepustiti njihovu primarnu ulogu.

    © Helena Novak, KLASIKA.hr, 24. srpnja 2011.

kritike