Povijesno i suvremeno

Glazbeni program 62, Dubrovačkih ljetnih igara: Il Giardino Armonico, solist: Giovanni Antonini, flauta, Atrij Kneževa dvora, 21. srpnja 2011.

  • Il Giardino Armonico i njihov umjetnički voditelj Giovanni Antonini kao solist na blok flauti

    Gradovi i zemlje u prošlosti su se osvajali na razne načine. Dubrovačka republika to je uvijek činila vještom diplomacijom. Veneciji je Dubrovnik uvijek bio kamen smutnje čiju je umješnost i bogatstvo trebalo zatomiti. Rivalstvo i nadmudrivanje trajalo je stoljećima do ukinuća slobodnih republika Serenissime i zlatnog Dubrovnika. Venecija je zavodila, Dubrovnik provocirao pa je ta ljubav dvaju gradova izgledala zavodnička. Koncertom nazvanim A Venezia! II giardino armonico podsjetio nas je na svijet drugačijih nazora i filozofije, ali istih strasti i emocija, pa se, bar tu večer u Kneževom dvoru, glazba venecijanskih skladatelja 17.i 18. stoljeća našla kao prikladni zagovornik i osvajač specifičnog duhovnog prostora.

    Giovanni AntoniniProslavljeni ansambl ovoga puta u sastavu šest gudača, lutnjistica i čembalist vodili su nas kroz djela Daria Castella, Tranquinia Merula, Giovanija Legrenzija i Baldassarea Gallupija, da bi im se u tri djela Antonija Vivaldija pridružio flautist i ujedno njihov voditelj Giovanni Antonini. Doba u kojem su nastala odsvirana djela ilustriraju svijet u kojem se još uvijek Mefisto i Svevišnji dogovaraju (kao u Goetheovom Faustu) kako da svijet učine zabavnijim i pomirbenijim. To je glazba koja je lišena romantičnih, prenemažućih i rascijepljenih doživljaja stvarnosti i živi u zajedništvu i ravnoteži iskonskih oprečnih osjećaja.

    Glazbenici su iz liričnih stavaka izvlačili svu ljepotu svojih instrumenata, a u brzim pokazali mediteranski karakter zaigran sjajnom improvizacijom i usklađenim zajedničkim disanjem. Flautist Antonini je u Koncertima za flautino, gudače i basso continuo u c- molu (RV 444) i C- duru (RV 443), potom i u Koncertu za blok-flautu, gudače i basso continuo u c-molu (RV 441) zadivio svojim muziciranjem u kojem je pokretima tijela i u vrtlogu svoga daha izvukao maksimum iz instrumenata za koje bismo na prvu promislili da su manjih solističkih mogućnosti. Vjerojatno da takvom glazbeniku date da svira na bilo čemu dojam vrhunskog umjetnika bio bi isti, jer energija njegovog muziciranja je izbijala iz svakog odsviranog tona. Koji gudači, koji glazbenici! Dugoočekivano gostovanje ovog ansambla nije ni u jednom trenutku imalo naznake razočarenja, kako se to zna dogoditi sa bogatim biografijama i razvikanim sastavima, nasuprot- pokazali su kvalitetu nekoga tko desetljećima prebiva među zvijezdama.

    © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 23. srpnja 2011.

Piše:

Marija
Grazio

kritike