Klasična glazba i klasična harmonika

51. glazbene večeri u Sv. Donatu, Zadar, 5. srpnja – 10. kolovoza 2011.: Hrvatska komorna filharmonija, dir. Mladen Tarbuk, solisti: Franko Božac, harmonika, Mak Grgić, gitara, Crkva sv. Donata, 4. kolovoza 2011,

  • Hrvatska komorna filharmonija, foto: Vedran Penga

    Do kraja Glazbenih večeri u sv. Donatu preostalo je još tri koncerta, od kojih su dva posvećena glazbi 20. stoljeća i suvremenoj glazbi, a posljednji Lisztovoj obljetnici. Premda se na repertoarima Glazbenih večeri u sv. Donatu uvriježilo uvrstiti i pokoje djelo glazbe 20. stoljeća ili nekog suvremenog autora, to je prije bila iznimka nego pravilo, ukoliko govorimo o repertoaru jednog koncerta. Stoga angažmani ansambala orijentiranih na glazbu bližu našem vremenu predstavlja novum u daljnjem oblikovanju identiteta Glazbenih večeri u sv. Donatu. Prvi takav koncert onaj je Hrvatske komorne filharmonije pod palicom Mladena Tarbuka, koncert koji ukazuje na usklađivanje Tarbukovih specijalističkih interesa s festivalskim ljetnim ruhom, a time i njegov istančan sluh za moguću recepciju publike.
    Hrvatska komorna filharmonija, foto: Vedran Penga
    Potrebno je primijetiti da je pametan potez započeti i završiti koncert neo-stilovima prve polovice 20. stoljeća, a između toga smjestiti lakoslušljivu koncertnu glazbu 20. stoljeća sa suvremenim autorima. Premda je Hrvatska komorna filharmonija tradicionalno okrenuta promicanju hrvatske glazbe, ona je na zadarskom koncertu bila zastupljena samo s jednom skladbom, što je u konačnici dobar pristup profilu Glazbenih večeri. Na programu sastavljenom od vrlo pitkih skladbi – a koje su ulaskom u repertoar već postale dijelom imaginarnog glazbenog muzeja – našla se i jedna od najpoznatijih skladbi Krste Odaka, Passacaglia, op. 35 u obradi za gudački orkestar. Slušatelja raduje čuti tu kanonsku skladbu u tako ozbiljnoj i skladnoj izvedbi poput ove u izvođenju Hrvatske komorne filharmonije. No, nešto drugačije ne bi se ni moglo očekivati od dirigenta poput Mladena Tarbuka, koga širina glazbene i opće obrazovanosti te intelektualnog naboja izdiže visoko iznad prosjeka hrvatskih dirigenata. 
    Mak_Grgic, foto: Vedran PengaFranko Božac, foto: Vedran Penga
    Mak Grgić (gitara) i Franko Božac (harmonika) bili su izvrsni i dojmljivi solisti u interpretacijama popularnih opusa Joaquína Rodriga (Fantasia para un gentilhombre) i Ástora Piazzolle (Adios, Nonino). Trenutno bečki student gitare, Mak Grgić u obje se skladbe predstavio kao pripadnik onog sloja obećavajućih mladih gitarista čija se vrsnost očituje u stapanju talenta i rada, transparentnog kroz izvrsnu tehniku, pažljivu brigu oko ljepote tona te simultanost odgovornog i neortodoksnog pristupa notnom zapisu. Pružiti priliku za seriozan nastup ovakvim mladim talentima na jedan način znači i preuzeti odgovornost za njihov daljnji razvoj prema crème de crème.

    Njoj u području klasične harmonike pripada Franko Božac koji je bio prvi diplomant tog instrumenta u Hrvatskoj, a sada – nakon magisterija u Lovranu i Londonu – predaje harmoniku na Sveučilištu Juraj Dobrila u Puli. Neopravdano zapostavljanje harmonike kao koncertnog instrumenta u Hrvatskoj prisutno je desetljećima, osobito ako se ne radi o bandoneonu. Za odupiranje razornim strujama duha vremena potrebna je znatna količina hrabrosti, a nje Franko Božac ima u izobilju. To pokazuje vrlo suveren nastup s Grgićem na klasičnoj harmonici umjesto bandoneonu u popularnoj Piazzollinoj skladbi te otkrivanje mnogih zvukovnih mogućnosti harmonike u skladbi The Hole of Horcum za harmoniku i gudače mladog britanskog skladatelja Jamesa Williamsona.
    Mak Grgić, Franko Božac, Mladen Tarbuk i Hrvatska komorna filharmonija, foto: Vedran Penga
    Završetak večeri s pitomim zvukom engleskog folklora i njegove šarmantne obrade u St. Paul's Suite, op. 29. Gustava Holza izuzetno je ugodno i osvježavajuće iznenađenje kojemu publika nije mogla odoljeti, stoga je i bis nastupio u obliku minuciozno interpretiranog Pizzicata iz Brittenove Simple Symphony. Ljepšem dodatku nismo se mogli nadati. S obzirom na to da u ovim recesijskim vremenima u okviru redovite koncertne sezone nije jednostavno organizirati nastup većeg orkestra, ostaje tek poželjeti da Hrvatska komorna filharmonija s nevelikim brojem odličnih svirača postane češći gost Zadra.

    © Helena Novak, KLASIKA.hr, 7. kolovoza 2011.

kritike