U salonskom stilu

Glazbeni program 62, Dubrovačkih ljetnih igara: Boris Berezovsky & Alexander Ghindin, klavirski duo, Atrij Kneževa dvora, 18. kolovoza 2011.

  • Boris Berezovsky & Alexander Ghindin, klavirski duo

    Koncert klavirskog dua Boris Berezovsky & Alexander Ghindin uklopio se u zahuktalost glazbenog dijela Igara. Poistekla iz iste velike ruske pijanističke škole ta dva iznimna pijanista ujedinila su u zajedničkom muziciranju identičan estetski svijet potpomognut podrazumijevajućom vrhunskom tehničkom spremom. Muziciranje i zajedničko vježbanje u klavirskom duu pijanistu donosi zabavniji proces pripremanja i održavanja koncerata od onog kad to čini sam. A ako ste te sreće da naiđete na kolegu-pijanista sličnog formata, rezultat takvog udruživanja donosi lake i uspješne rezultate.

    Berezovsky & Ghindin izborom repertoara za svoj nastup pokušali su učiniti večer zabavnom. Prvom suitom za dva klavira, op. 15 Antona Arenskog započeli su koncert ne potrudivši se tu pomalo kičastu i pitku glazbu učiniti zanimljivijom nego što ona jest. Nastavili su u istom, gotovo salonskom stilu Prvom suitom, op. 5 Sergeja Rahmanjinova, koja je, uza svo divljenje prema cjelokupnom opusu tog skladatelja, njegovo najbljeđe djelo.
    Boris Berezovsky & Alexander Ghindin, na kraju koncerta
    Iz prvog, gotovo amorfnog dijela, uskočili smo u plesne ritmove Kube Arona Coplanda u Danzon Cubano, ragtime u 4 ragtimea Williama Bolcoma i upoznali Amerikanca u popularnom djelu Georga Gershwina Amerikanac u Parizu. Očito uživajući u zajedničkom muziciranju Berezovsky & Ghindin odsvirali su i tri dodatka, s istom neumornom lakoćom i istom upornošću. Od samog početka koncerta bilo je jasno da su glazbenici tonski kompatibilni, koncepcijom usaglašeni i jednostavno – opušteni. Uspoređujući njihov nastup s glumom, koja je neizostavni dio i muziciranja, rekli bismo da bi umjetnici bolje tumačili tragičnost nego ležernost, bolje ozbiljnost nego ples, ali i ovakav glazbeni sadržaj bio je izgovoren na način vještih govornika.

    © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 20. kolovoza 2011.

Piše:

Marija
Grazio

kritike