Glas i emocije

Glazbeni program 62, Dubrovačkih ljetnih igara: Renata Pokupić, mezzosopran / Roger Vignoles, klavir, Atrij Kneževa dvora, 23. kolovoza 2011.



  • Renata Pokupić dio je četverolista hrvatskih pjevača na ovogodišnjim Ljetnim igrama (uz nju ga čine i Dubravka Šeparović Mušović, Tomislav Mužek i Max Emanuel Cenčić koji će se predstaviti na završnom koncertu) čiji se glas prelijeva daleko preko granica ovog prostora. Svjetski uspjeh koji je postigla pomno birajući uloge i dirigente ukazuje na sveobuhvatno i duboko promišljanje koje je vidno i u njenom pjevanju, ali i u izboru repertoara za ovaj koncert. Večer Lieda izazov je za svakog pjevača jer je potpuno razgolićen pred publikom te eventualne nedostatke ne može nadomjestiti scenom, svjetlom, kostimom ili zvukom orkestra.

    Renati Pokupić ni ne treba skrivanje jer joj je pjevanje temeljeno na uvjerljivoj i stabilnoj razradi materijala, na izuzetnoj jasnoći proživljenog.  Fascinantna je ravnoteža koju stvara između kontrole glasa i emocija. Ona nije pjevačica obimna glasa s karizmom onih stara kova. Prije bi se reklo da pripada grupi starih instrumenata profinjenog zvuka. Njezina se sjajna tehnička spremnost i neprekidna budnost realizira u hrabru vitalnost, a oštrina i kristalna britkost u izrazu razgaljuje i upija se kao emotivna blagost. U sedam pjesama Václava Tomášeka, Večernjim pjesmama Bedřicha Smetane u prvom , te u drugom dijelu Ciganskim pjesmama Antonina Dvořáka i u tri pjesme Kurt Weilla Renata Pokupić je od svog glasa napravila napeti luk kojeg je otpuštala pri svakom otpjevanom tonu. Ona je pjevačka diva drugačijih značajki, a naglašena perfekcija sastavni je dio njene interpretacije.

    Pianist Roger Vignoles nenametljivo je i pouzdano cijelim koncertom suosjećao s njenim pjevanjem dajući potrebne šlagvorte. Bez razmetljive geste oboje umjetnika tu su večer učinili vrhunskim doživljajem.

    © Marija Grazio, KLASIKA.hr, 25. kolovoza 2011.

Piše:

Marija
Grazio

kritike