Čujna angažiranost muzičara

Koncert u povodu 100. obljetnice smrti Gustava Mahlera, Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, 24. rujna 2011.

  • Orkestar HNKu Zagrebu, foto: © NovkovićI na početku nove sezone nastavlja se obilježavanja okrugle obljetnice smrti Gustava Mahlera. Stogodišnjicu odlaska toga senzibilnog, nadasve neposrednog skladatelja (a za života prvenstveno dojmljivog interpreta i dirigenta) obilježio je  i zagrebački HNK sa svojim ansamblom i gostima. Nam prigodnom koncertu izvedene su Mozartova Simfonija concertante za violinu, violu i orkestar u Es duru, K 364 (u kojoj je navodno skladatelj dionicu violine namijenio samome sebi) te Mahlerovog posljednjeg vokalnog ciklusa – Pjesma o Zemlji sa šest kontrastnih ugođaja: Napitnica o čemeru zemlje, Samotnjak u jesen, O mladosti, O ljepoti, Pijanac u proljeće i Rastanak. 

    Istu večer kada je u Samoboru započinjala Samoborska glazbena jesen, a u Varaždinu se odvijala druga večer Varaždinskih baroknih večeri, mnogu su slušatelji ipak izabrali svirku ansambla HNK u Zagrebu, a zahvaljujući proširenim sastavima te gostujućem dirigentu i ponajviše vokalnim solistima, koncert je završen ovacijama – ne onim pristojnim, kakve zagrebačka publika voli priređivati, nego iskrenim i, s obzirom na dosadašnja slušna iskustva s tim ansamblom, ovoga puta manje-više zasluženim.
    Will Humburg
    Istina, uz vidljivu i čujnu angažiranost muzičara, energiju i naboj (kod Mahlera čak i emotivni!)  prisutna je bila i ona već standardna nemoć postizanja finoće zvuka na smirenim mjestima u skladbi, posebice u izvedbi Mozartove Simfonije concertante, ali i u Mahlerovoj Pjesmi o zemlji, kada je uvijek potrebna filigranska preciznost apsolutno svakog parametra zvuka, a onda i boje.
    Dubravka Šeparović Mušović i Thomas Moser
    I dok su solistice Vlatka Peljhan i Natalija Anikeeva, muzički pristojno i intonacijski solidno školski, uz manje ritmičke probleme i mlakost kadenci svirale Mozarta, solisti u Mahlerovoj Pjesmi o zemlji, su oduševili – pogotovo mezzosopranistica Dubravka Šeparović Mušović, iz prošle sezone, između ostaloga, zapamćena kao odlična Wagnerova Kundry. Bili su tu i  inozemni gosti, američki tenor Tomas Moser, kao vrlo sugestivan pjevač, ali čujno bez lakoće i njemački dirigent Will Humburg, koji je znao zauzdati očekivani poriv domaćih muzičara za pretjeranim naglašavanjem onoga sajmišnog u Mahlerovoj glazbi i predstaviti ga elegantno kako je i zamišljeno. Ljubav prema folklornom melosu, nešto je što je skladatelj gajio kontinuirano kroz svoje stvaralaštvo balansirajući na taj način crniju realnost i vlastito naginjanje pesimizmu. Skladatelj  kraja stoljeća disao  je u skladu s ugođajem razdoblja, a svojom je glazbom onda uglavnom tražio svjetlije slike.

    Jednom je Mahler napisao da je njegova glazba konačno stigla do programa kao posljednjeg idealnog tumačenja, pa je pohvalno i prilaganje Muhamedagićevog prijevoda Pjesme o Zemlji u programskome letku, pa je publika mogla i detaljnije čuti tekst Hansa Bethgea složen na temelju stihova kineskih pjesnika, prema kojem je Mahler i napisao ovaj simfonijski ciklus pjesama.

    © Petra Pavić, KLASIKA.hr, 26. rujna 2011.

kritike

najavljujemo...