Od baroka do rane klasike

Pretplatnički ciklus Hrvatskog baroknog ansambla: Ora et labora, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 9. listopada 2011.

  • Hrvatski barokni ansambl

    Ako sjećanje ne vara, Hrvatski barokni ansambl je prvi krenuo s malo pompoznijim naslovljavanjem svojih koncerata. Sada je to postala opća moda, ali uvijek valja otkriti što zapravo krije pojedini naslov. Nadnaslov cijeloga ciklusa u Hrvatskom glazbenom zavodu je – Izvorni užitak. Prvi koncert u sezoni Izvornih užitaka je pak imao naslov Ora et labora. A na početku sezone se molilo i radilo isključivo za ostavštinu hrvatske glazbe od baroka do natruha rane klasike. Od Ivana Lukačića do Amanda Ivančića i Carla Antonia Naglia.

    Najznatniji je bio drugi dio koncertne večeri s drugom i nakon Varaždinskih baroknih večeri, prvom zagrebačkom izvedbom Mise u D-duru Carla Antonia Naglia (Rimini, oko 1680 – Venecija 1758), franjevca koji je početkom 18. stoljeća intenzivno radio u samostanu sv. Franje u Splitu. Iako arhiv splitske Katedrale sv. Duje čuva još tri njegove skladbe, dva responzorija te Credo corali, a Muzej grada Splita još i Inno di S. Doimo, njegove  ostale duhovne skladbe sačuvane su tek u fragmentima. One znatnijeg opsega, njegove su dvije Mise pohranjene u francuskoj Nacionalnoj knjižnici u Parizu. Pretpostavlja se da su tamo dospjele za Napoleonovih osvajanja i posljedičnih imperijalističkih pljački svega blaga pa tako i arhiva i knjižnica. Misu je u Parizu pronašao dr. Ennio Stipčević i priredio ju za suvremeno izvođenje.
    Martina Klarić, Ivana Garaj Korpar, Helena Lucić Šego, Alen Ruško, fotografija s Varaždinskin baroknih večeri
    Premda je Misa u D-duru označena kao kratka koncertna misa, djelo ipak ima veće razmjere – četiri vokalna solista, tri ženska glasa i jedan muški, zbor i orkestar sastavljen od gudača i istaknutih puhača u više od pola sata trajanja. Oko izvedbe zanimljiva djela koje udovoljava svim kanonima upotrebne crkvene glazbe svoga doba potrudila se ženska ekipa uvjerljiva i čista zapjeva – sopranistica Martina Klarić i Ivana Garaj Korpar, mezzosopranistica Helena Lucić Šego i nešto mukliji bartion Alen Ruško uza dobro uređen i razgovjetan Komorni zbor Ivan Filipović kojega je pripremio Goran Jerković te nešto diskretniji Hrvatski barokni ansambl. Dirigent Saša Britvić je hvalevrijedno poštovanje stila i urednost stavio ispred živosti u cjelini ravnomjerne izvedbe koja je kompetento predstavila Naglievu Misu.

    Prvi dio večeri donio je dvije simfonije Amanda Ivančića (1727-1790), koji se glazbenim stvaralaštvom bavio u okviru pavlinskoga reda, ali se u njegovoj ostavštini, osim oratorija i misa, nalaze i mnoga svjetovna djela – komorni opus i više od dvadeset simfonija. Za koncert otvorenja sezone Hrvatskog baroknog ansambla izabrana je Druga i Peta Ivančićeva simfonija, obje u C-duru. Trostavačna su to djelakoja se lakim i preglednim harmonijskim slogom dotiču rane klasike. U obilju simfonijske literature 18. stoljeća, one imaju svoj neprijeporni šarm, ali se, slijedeći sve regule i očekivane obrasce ne ističu osobitošću.

    Najljepši dio koncertne večeri je ostao na jednoglasnim motetima iz zbirke Sacrae cantiones Ivana Lukačića. Kristalno, strpljivo i izražajno je Sicut cedrus i Responde Virgo uz Barokni ansambl tumačila Martina Klarić. Tako je početak svoje koncertne sezone Hrvatski barokni ansambl obilježio znatnim prinosom izvedbi starije hrvatske glazbene baštine uživo.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 11. listopada 2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike