Gdje je zalutao Franz Liszt

6. sezona ciklusa Cantus & Lisinski: Insider / Outsider, Cantus Ansambl, dir. Berislav Šipuš, solistice: Davorka Horvat, sopran, Clara Frühstück, klavir, Mala dvorana KD Vatroslav Lisinski, 7. studenoga 2011.

  • Cantus ansambl i dirigent Berislav Šipuš, foto: www.mbz.hr

    Deset je sezona prošlo, Cantus Ansambl, specijaliziran za izvedbu glazbe 20. i 21. stoljeća, u tom se razdoblju afirmirao i izvan hrvatskih granica, ali, istini za volju, još uvijek muku muči sa širim slušateljstvom. No valja reći da puno drukčije nije niti drugdje po svijetu. Kada suvremena glazba nije u okvirima festivala, ona redovito okuplja takozvanu specijaliziranu publiku koju zanimaju suvremena kretanja u glazbi koju danas živimo, a ne pripada privlačnim lakoglazbenim notama u vatrometnoj opremi. Na prvom koncertu nove, jedanaeste sezone Cantusa iznenađujuće se među djela Živka Ključe, Marka Ruždjaka, Rubena Radice i Emmanuela Guina uvukao i Franz Liszt.

    Možda se može lamentirati o tome kako je Liszt svojom razvijenom harmonijom otvorio putove nekim novim glazbama, no razlog je ipak, čini se, bio puno prozaičniji. Koncert je bio povezan s izložbom koju je priredio Austrijski kulturni institut. Ona je u predvorju Velike dvorane predstavila nekolicinu radova sa simpozija u Burgenlandu godine 2010. posvećenom sinestezijskom fenomenu umjetnosti. U konkretnom slučaju – povezanosti likovnih radova nadahnutih temom Franz Liszt i sinestezija, i pod naslovom Čuj svjetlo – vidi zvuk. Tako se među suvremenija djela na način doboš-torte uvukla i pijanistica Clara Frühstück. Bosonoga, zavodljivo dekoltirane oprave i poslovnog izgleda pomognutog učiteljskim naočalama, Clara Frühstück velikom je gestom i vrlo skromnom sposobnošću počastila auditorij izvedbom kompozicija Sivi oblaci, Oluja i na početku Ljubavnim snovima u maniri nadarenijeg đaka glazbene škole.
    Clara Frühstück, foto: clarafruehstueck.com
    Ali kada se već organizatori nisu potrudili pronaći nekoga dostojnijeg za Liszta, koji ionako uza sve ograde niti uz dvjestotu obljetnicu rođenja ne pripada programskom usmjerenju Cantus ansambla, prvi koncert u novoj sezoni donio je dovoljno zanimljivosti. Cantusovci su se pobrinuli i za još jedno iznenađenje. Prije početka službenog dijela programa violinisti Ivan Novinc i Mislav Pavlin uigrano i posvećeno su izveli Duo amical Stanka Horvata, o petoj godišnjici smrti akademika i profesora koji je odgojio niz istaknutih imena nove generacije skladatelja. Kraj je koncerta pak donio djelo francuskog liječnika i skladatelja Emmanuela Guina. Njegova Solar Mass, odnosno Sunčeva masa pojavila se sasvim u skladu s trendovskim promišljanjima svemirskih fenomena, već se i nazivima svojih dijelova dotičući mistike, ako ne i mistifikacije, nedovoljno nam poznatoga. Tiho vibriranje instrumenata sve do gromoglasno repetitivnih limenih puhača i timpana u nekom stvaranju novog svemirskog glazbenog svijeta nevelike skladbe, skladbe u skladu s vizualnim, gotovo filmskim promišljanjem, uspjelo je zaokružilo koncertnu večer.
    Berislav Šipuš
    Središte je ostalo za Fantaziju bosanskohercegovačkog skladatelja Živka Ključe, kontrabasista i voditelja orkestra u Mostaru. U trodijelnoj kompoziciji – Šamatorij, Ljubav, Ples – bilo je mjesta za dobro koncipirane ritmičke kontraste okvirnih stavaka i stanovitu romantičarsku meditativnost srednjega dijela. Tek koji dan nakon Glazbene tribine u Opatiji, Cantus je ponovio izvedbe djela Rubena Radice i Marka Ruždjaka. U nevoljkoj akustici Male dvorane Lisinski Per se II Rubena Radice iz sedamdesetih godina za puhački kvintet i magnetofonsku vrpcu zazvučao je ponešto oporije, ali i još uvijek provokativnije i modernije od mnogih recentnijih skladateljskih retro-lamentiranja.

    To se još više odnosi na Ruždjakovu skladbu La frontera za sopran i komorni orkestar, nesvakidašnji spoj glazbeničkog poniranja u metričke strukture stihova više pjesnikinja, suptilnost njihova sadržaja od provansalske iz 12. stoljeća do Emily Dickinson. Izražajnost vokalne solistice Davorke Horvat zacijelo je pridonijela dostojnoj prezentaciji. 

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 9. studenoga 2011.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike