Intrigantni pijanizam

CD klasika: Ranko Filjak, glasovir, Orfej / HRT, 2009.

  • CD klasika: Ranko Filjak, glasovir, Orfej / HRT, 2009.Premda će se za koju godinu, u veljači 2013, navršiti čak trideset godina od smrti Ranka Filjaka (1927-1983), jednog od nekoliko najistaknutijih hrvatskih pijanista druge polovine 20. stoljeća, mnogi njegova postignuća na koncertnom podiju i danas pamte. Podjednako publika kao i kolege, s nekima od kojih je niz godina radio kao istaknut pedagog na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji. S njegovim pijanistčkim umijećem mlađe se generacije mogu upoznati putem diskografskih ostvarenja te programa Hrvatskog radija čija bogata Fonoteka sadrži niz tonskih zapisa koji, bilo kao trajne ili dokumentarne snimke, tvore arhiv posebno vrijedan kada je u pitanju područje domaćeg stvaralaštva i izvodilaštva.

    Izbor tonskih zapisa iz tog arhiva objavljen je na dvostrukom nosaču zvuka Ranko Filjak, glasovir, izdanju koje je inicirala pijanistova obitelj uz 25. obljetnicu Filjakove smrti. Filjakove snimke djela Beethovena, Hindemitha, Prokofjeva i Kunca objavljene na ovom CD-u nastale su u razdoblju od 1963. do 1972. godine, neke su studijske a neke live, a njihovo je ukupno trajanje približno 140 minuta. Autor popratnog teksta je Dubravko Detoni, mastering potpisuje Božidar Pandurić, producentica je Marija Barbieri, grafičko oblikovanje djelo je Nenada Martića, a glazbena urednica je Martina Filjak, kćerka Ranka Filjaka, pijanistica mlađeg naraštaja koja s velikim uspjehom gradi svjetsku karijeru.

    Prvi CD u potpunosti je posvećen Beethovenu (32 varijacije u c-molu, WoO 80, Sonata, op. 111, Koncert za klavir i orkestar, op. 37), a drugi Hindemithu (Tema i četiri varijacije Četiri temperamenta, za klavir i gudače), Prokofjevu (Koncert za klavir i orkestar, op. 26) i Kuncu (Šest bagatela, op. 44). U tekstu Dubravka Detonija Ranko Filjak istaknut je kao prvi interpret nekih od kapitalnih opusa iz literature u nas, među kojima su i dva na ovom CD-u predstavljena djela Hindemitha i Prokofjeva, a među brojnim suradnjama s dirigentima navodi i Claudija Abbada koji ravna Simfonijskim orkestrom Radiotelevizije Zagreb u izvedbi Beethovenovog djela.

    O Filjakovu izvodilaštvu Detoni zapisuje: „Bio je duboko muzikalan i tehnički nadasve spreman pijanist izrazite sposobnosti, iznimne senzibilnosti, maštovitosti i neugasive znatiželje za otkrivanjem novih umjetničkih i tehničkih rješenja, koji je iskazivao poseban smisao za glazbeno-arhitektonsko oblikovanje većih cjelina, što mu je redovito priznavala i domaća i inozemna kritika.“ Kao svaka kompilacija, i ove Filjakove izvedbe daju mogućnost usporedbi odnosno pronalaženja karakterističnih elemenata kojima njegov pijanizam možemo pokušati dublje i koncentriranije proniknuti. A uslijed velikog vremenskog odmaka zanimljivo je njegove zapise promatrati iz perspektive kasnijih odnosno današnjih pijanističkih pristupa. I može se sasvim jasno reći: Ranko Filjak bio je pijanist velikog formata, daleko intrigantniji od mnogih kasnijih kolega, svojim izvedbama podjednako gradeći put natrag prema partituri kao što je interpretativnim rješenjima pobuđivao dubok interes slušatelja. 

    Kod Filjaka nema patosa, nema naslaga suvišne ili nedorečene ekspresije, on je izravan i neposredan, usredišten u izričaju kao i u kvaliteti udara, oblikovanju tonske slike. Zvuk koji gradi je čist, katkada gotovo rezak, otvoren, svijetao, rječite distinktnosti u rasponu boje, timbra i izražajnosti, izrastajući iz skladbeno-tehničkih, estetičkih i stilskih odrednica pojedine kompozicije. Stoga se i zapisi na ovom nosaču zvuka međusobno nameću kroz komparacije, posebnosti, i pažnja slušatelja fokusira se svaki puta novom recepcijskom razinom. Nosač zvuka Ranko Filjak, glasovir doista je zanimljivo i vrijedno diskografsko izdanje koje treba preporučiti, kako struci tako i širokom krugu ljubitelja klasične muzike.

    ©  Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 23. siječnja 2012.