U sjaju razigrane mladosti

Lisinski subotom: Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, 26. (i 27.) studenoga 2011.

  • Ivana Srbljan (Carmen) i Aljaž Farasin (Don Jose); Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, foto: Nikola Serventić

    Zajednički projekt zagrebačkih visokih škola donio nam je dvije lijepe večeri. Studenti Muzičke akademije, Akademije dramske umjetnosti, Akademije likovnih umjetnosti i Tekstilno-tehnološkog fakulteta pod glazbenim vodstvom Mladena Tarbuka u režiji Krešimira Dolenčića iskoristili su svoj mladenački potencijal i predstavili nam vlastito viđenje Carmen, koje odiše svježinom, zanosom i poletom. Vrlo jednostavno ali efektno riješena scena sa šarenim muralima u pozadini, kafićem Lillasa Pastije na lijevoj strani, natpisom Sevilla i neophodnim praktikablima bila je posve dostatna za dočaravanje ambijenta i ozračja u kojemu se odvija Meriméeovo i Bizetovo djelo. Bio je to dobar primjer kako scenografija može biti moderna bez nagomilavanja u scenski prostor mnoštva nepotrebnih, često i ružnih predmeta koji ničemu ne služe osim da namuče izvođače i gledatelje. I kostimi su bili jednostavni i efektni. Dobro su odijevali soliste i zbor (što i nije bilo teško jer je većinom riječ o vitkim mladim ljudima). Takva je bila i decentna koreografija Jasne Čižmek Tarbuk.

    U dramskom tkanju radnje redatelj Dolenčić nadmašio je samoga sebe. Razigrao se (možda ponekad i preigrao u tekstovima unutar pojedinog broja), ali povukli su ga mladi izvođači  u silnoj želji da iskažu sav svoj glazbeno-scenski potencijal. Bila je to Carmen mladih ljudi koja pravu dramatiku dostiže tek u završnom duetu, koji su na drugoj predstavi manirom iskusnih profesionalaca potresno izveli Ivana Srbljan i Aljaž Farasin. Provodni tekst, koji je simpatično vodio Filip Detelić uglavnom je bio dobar i duhovit, posebno u uvodu u četvrti čin.
    Nela Šarić (Micaela); Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, foto: Maja Jokić/ADUMatja Mejić (Escamillio); Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, foto: Nikola Serventić
    Naravno, glavni teret ponijeli su studenti Muzičke akademije, njihovi profesori i korepetitori pod sigurnom rukom maestra Tarbuka, kojemu je, kao asistent i dirigent scenske glazbe, pomagao Darijan Ivezić. Teško je pronaći operu koja pred cijeli ansambl postavlja veće i složenije zahtjeve od Carmen. Za orkestar i zbor bio je to golem trud i dragocjeno iskustvo. I kao što se događa kod temeljito uvježbavanih studentskih produkcija, rezultat nije izostao. Postignut je iznenađujuće visok domet. Treba doista čestitati tim mladim glazbenicima koji su zdušno ali i precizno odsvirali i otpjevali svoje velike i teške dionice pa, ako im je tu i tamo popustila koncentracija, opraštamo im u zamjenu za radost muziciranja koju su nam priuštili.

    Solistički ansambl bio je dobro sastavljen, od iskusnijeg tenora-gosta iz Ljubljane, Aljaža Farasina (1977) u ulozi Don Joséa, kompletnog pjevača i iznimno muzikalnog umjetnika s razvijenim smislom za interpretaciju, koga bismo rado doživjeli i u našim kazalištima, do mladog, također tenora, Bože Jurića Pešića (1988), koji svojim lijepim glasom i scenskim držanjem uz pretpostavku pravilnog razvoja može ostvariti zapaženu karijeru. Farasin je jednako dobro izveo lirski dio uloge u prvom i drugom činu kao i dramski – finale trećega čina i završni duet pa je u cjelini pokazanog, što i ne iznenađuje zbog iskustva, ostvario najkompletniju kreaciju.
    Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić
    Obje interpetkinje naslovnog lika pjevačice su o kojima valja povesti računa. Iskusnija, muzikalna Ivana Srbljan (1980) držala je ulogu pod kontrolom i dobro je rasporedila snage, od lepršave i elegantne habanere i vrlo dobre seguidille preko zahtjevnog drugog čina i trećeg (koji je inače u prizoru terceta i arije o kartama bio obiju večeri manje uspjeli dio predstave) do snažnog naboja završnog dueta. Vrlo atraktivna, znala je tu za Carmen važnu kvalitetu staviti u službu lika pa je donijela cjelovitu kreaciju. Šest godina mlađa Jelena Kordić raspolaže velikim glasovnim potencijalom koji bi trebala ukrotiti i oplemeniti pjevačkom interpretacijom kako bi on došao do punog izražaja. A trebala bi poraditi i na scenskom izrazu.

    Interpret Don Joséa na prvoj predstavi, apsolvent Fakulteta elektrotehnike i računarstva a ne samo student solo pjevanja, Mario Bokun (1976), ima impozantan dramski tenor pa je više došao do izražaja u drugom dijelu večeri, dok su mu prva dva čina zbog izrazito dramske kvalitete u glasu bila napornija. Autentičan je scenski talent Matija Meić (1986). Ima koji kilogram previše i teško ga je zamisliti u borbi s bikovima u areni, ali pojavom zrači pa osvaja bez zadrške. Ima karizmu! Svojim je baritonom suvereno svladao zamke ne baš ugodne uloge Escamilla, koja inače zahtijeva bas-baritonski glas. Obje Micaële, starija pa prema tome i iskusnija Nikolina Pinko (1984) i mlađa Nela Šarić (1988), imaju dovoljno kvaliteta za tu ulogu ali – a to je posve razumljivo – nisu još sasvim ovladale njezinom izuzetno teškom arijom (možda uz ariju o cvijetu i najzahtjevnijim odlomkom opere). No ona je i za iskusne pjevačice velika zadaća. Glas Nikoline Pinko više je lirico spinto sopran pa je najljepše trenutke donijela u finalu trećega čina, kad je taj lijep i bogat materijal došao do punog izražaja. Scenski su obje dobro odgovarale liku. Najmlađi sudionik, dvadesetogodišnji student prve godine Leon Košavić kao Morales ima solidan glasovni potencijal, kao i Josip Čajko (1988) u ulozi Remendada. Više su me se dojmile interpretkinje lika Mercédès Marta Musap (1990) i Sonja Runje (1988) nego Frasquite Branka Pleština (1989) i Ilijana Korač (1988). Filipa Severa (1988) kao Zunigu premalo se čulo da bismo mogli nešto više o njemu reći.
    Jelena Kordić (Carmen) i Mario Bokun (Don Jose); Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, foto: Maja Jokić/ADU
    Sve pohvale idu Jasenki Ostojić Radiković, koja je odlično uvježbala i odrasli i dječji zbor Zagrebački dječaci, te sudionicima iz Škole suvremenog plesa Ane Maletić. Ako treba posebno izdvojiti odlomak iz obiju večeri, to je savršeno izveden kvintet Carmen, Mercédès, Frasquite, Dancaïra i Remendada prve večeri. Nažalost, druge se večeri nije posrećio, no to će neugodno iskustvo vjerojatno biti od koristi.

    Sve u svemu, bile su to dvije večeri koje su razdraganošću izvedbe ponijele prepunu Veliku dvoranu KD Vatroslav Lisinski. Poželjeti je da to zadovoljstvo mladi umjetnici prenesu i publici naših profesionalnih kazališta. Neophodno nam je potreban visok domet iskrene radosti muziciranja i scenske igre.

    © Marija Barbieri, KLASIKA, hr, 1. prosinca 2011.
    Ivana Srbljan (Carmen) i Aljaž Farasin (Don Jose); Zagrebačke Akademije, Georges Bizet, Carmen, dir. Mladen Tarbuk, red. Krešimir Dolenčić, foto: Nikola Serventić

Piše:

Marija
Barbieri

kritike