Punokrvni ton ansambla

Ciklus Lisinski subotom: Zagrebački solisti i Ivo Pogorelić, klavir, 3. prosinca 2011.

  • Ivo Pogorelić, arhivska fotografija

    Umjesto predviđenog gostovanja Kineskog nacionalnog simfonijskog orkestra pod ravnanjem Michela Plassona, 3. je prosinca u ciklusu Lisinski subotom nastupio pijanist Ivo Pogorelić u suradnji sa Zagrebačkim solistima. Nepunih mjesec dana nakon što je izveo Prvi koncert za klavir i orkestar u b-molu Petra Iljiča Čajkovskog uz Zagrebačku filharmoniju i dirigenta Dmitrija Kitajenka, Pogorelić je ponovno privukao brojnu publiku u Lisinski, a čak su i stolci na podiju bili rasprodani. Bila je to prva njegova suradnja sa Zagrebačkim solistima, a na programu je bio Koncert za klavir i gudački ansambl u e-molu, br. 1, op. 11 Frédérica Chopina.

    Izvornu inačicu tog mladenačkog djela dvadesetogodišnji je skladatelj ionako napisao za komorni sastav – gudački kvintet, a kasnije je orkestriran. Dakle, u oba slučaja u prvome je planu solistička dionica, a pratnja je, prema riječima samoga skladatelja tek „nužno zlo“. Ivo Pogorelić iskoristio je tu činjenicu i preuzeo dominantnu ulogu. Ali, mora se priznati da je uspostavio odličnu suradnju s ansamblom, koji ga je pratio u stojećem stavu, maksimalno koncentrirano i skladno.
    Zagrebački solisti, arhivska fotografija
    Solist je i ovaj put svirao iz nota u svojem prepoznatljivom stilu otkrivanja novih interpretativnih mogućnosti dobro znanih djela. Mogućnosti kojima je uzorna tehnika zakon, suptilnost piano pasaža čarobna, a profiliranje naoko skrivenih detalja iznenađujuće. Ono što je međutim u suprotnosti s time, kao napadni kontrast, mjestimična je grubost forte dinamike, forsiranje preoštrih akcenata i tretiranje glasovira udaraljkaškom manirom. Koliko god to bilo izazovno, u konačnici nije skladno ni unutar same solističke dionice ni u njezinu odnosu prema stereotipnoj pratnji. Gubi se nit uravnotežene cjeline i stilske uvjerljivosti. Ali i takav Ivo Pogorelić ima svoje poklonike koji ga nagrađuju ovacijama. No dodatka nije bilo!

    U drugom dijelu koncerta izvedena je Serenada za gudački ansambl u C-duru, op.48 Petra Iljiča Čajkovskog. To popularno četverostavačno djelo nezaobilazan je dio repertoara Zagrebačkih solista, a i samom autoru Čajkovskom bilo je neobično priraslo srcu. U Serenadi je odao počast glazbi svojega idola Mozarta i svojoj domovini Rusiji. Spojio je klasicističku ljupkost i romantičarsku strast, a to se odrazilo i u adekvatnoj interpretaciji Zagrebačkih solista na čelu s odličnim koncertnim majstorom Borivojem Martinićem Jerčićem.
    PLAKAT CHOPIN 200, Koncept / dizajn / fotografija: Boris Ljubičić / STUDIO INTERNATIONAL / autorska naklada / 100 otisaka, u povodu koncerta Ive Pogorelića/ Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski, 3. prosinca, 2012.
    U ansamblu uz čvrstu bazu, koju uz koncertnog majstora čine iskusni solisti kao što su violinisti Karlo S. Fio i Mislav Pavlin, violist Aleksandar Milošev, violončelist Zlatko Rucner i kontrabasist Mario Ivelja, ima dosta mladih glazbenika, koji se redovito iz koncerta u koncert izmjenjuju i propituju kako bi unijeli dodatnu svježinu i dali dodatnu snagu ansamblu. Rezultat je punokrvni ton, kompaktnost i profiliranost dionica, široki dinamički raspon s impresivnim pijanom, a u konačnici je nadasve precizno i zanosno zajedničko muziciranje. Zadovoljna publika izmamila je još jedan popularni dodatak – stavak iz Holberg suite Edwarda Griega.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 4. prosinca 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike