Vrhunski sjaj mladih virtuoza

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra, solisti: Srđan Bulat, gitara, Marco Graziani, violina i umjetničko vodstvo, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 19. prosinca 2011.

  • Zadarski komorni orkestar, foto: Vedran Penga

    Kako na tradicionalnom božićnom koncertu Zadarskog komornog orkestra nije mogao sudjelovati šef-dirigent Ivan Repušić, umjetničko vodstvo povjereno je prvoj violini Orkestra, Marcu Grazianiju. Premda vrlo mlad, Graziani ima blistav umjetnički životopis i ispunio je visoka očekivanja te oblikovao izvedbu čija je umilnost i ljupkost zadarskoj publici posredovala obilje blagdanske, slavljeničke atmosfere. Prigodni program sastavljen je od redom koncertnih uspješnica, koje su prilično čest dio zadarskog koncertnog repertoara: tzv. Božićnog concerta grossa op. 6 br. 8 Arcangela Corellija, Vivaldijeva Koncerta za gitaru i orkestar u D-duru RV 93, kojemu je slijedio još jedan omiljen Vivaldijev opus, Zima iz Četiri godišnja doba te neizostavna La campanella iz Paganinijeva Koncerta za violinu i orkestar u h-molu op. 7. br 2. Svakako je bilo dobro povjeriti ovakav atraktivan repertoar rukama mladih i već slavnih, brojnim nagradama ovjenčanih solističkih snaga – 21-ogodišnjeg violinista Marca Grazianija i 25-ogodišnjeg gitarista Srđana Bulata.

    Marco Graziani, foto: Vedran PengaKoncert je započeo u pomalo bojažljivom i podosta opreznom interpretativnom pristupu izvedbi možda i najljepšeg, a svakako najpopularnijeg Corellijeva concerta grossa. Jedan je od najvažnijih interpretacijskih aspekata Corellijeve glazbe pitanje tempa: Georg Muffatt, slušajući u Rimu upravo izvedbu tzv. Božićnog concerta grossa kojom je ravnao sam Corelli, izjavio je da Talijani spore stavke izvode sporije, a brze stavke hitrije od tempa u drugim zemljama. Stoga je i Grazianijev sporiji odabir tempa od uobičajenih u brzim stavcima na trenutke djelovao akademski, dok je vođenje Orkestra uglavnom bilo usmjereno na koordiniranje odnosa concertina i concerta grossa, a manje prema eksperimentiranju sa zvukom.

    To je samo po sebi razumljivo, uzme li se u obzir da dubinskoj perspektivi zvuka Corellijeva orkestra u postavi Zadarskog komornog orkestra nedostaje podosta instrumenata (i u gudačkom korpusu i u nizu continuo-instrumenata poput u Corellijevu orkestru obveznih arhilutnji i chitarronea). Tomu se, naravno, mora pridružiti i činjenica da se Graziani prvi put našao u ovakvoj dvostrukoj ulozi. Stoga se mora još više naglasiti izniman trud za postizanjem muzikalnosti valovitih melodijskih linija i produhovljenih nestajućih kadenci, koje otkrivaju Grazianijevo poznavanje interpretativnog terena.

    Osebujnost i neortodoksnost Grazianija kao solista najviše je došla do izražaja nakon tog početnog razbijanja leda. Nakon Bulatovo-Vivaldijeva gitarističkog intermezza, Graziani se našao u svom prirodnom okruženju solista-virtuoza te pun sigurnosti zablistao sjajem vrsnog, briljantnog, ali i izuzetno muzikalnog violinskog virtuoza u Zimi i La campanelli. Kada se radi o ovakvoj mladenačkoj, temperamentnoj i slobodnoj izvedbi, čije su tehničke vratolomije posebice u La campanelli interpretirane gotovo savršenim manirama, publika će uvijek reagirati s oduševljenjem.

    Srđan Bulat, foto: Vedran PengaTakvoj solističkoj svirci prethodila je vrhunska izvedba spomenutog Vivaldijeva Koncerta za gitaru i orkestar u izvedbi Srđana Bulata. Taj perspektivni gitarist dospio je u središte pozornosti upravo nekoliko dana prije zadarskog koncerta, jer se njegovim nagradama – kojih broji preko četrdeset, a prikupljene su na najuglednijim međunarodnim gitarističkim natjecanjima – pridružila još jedna, Nagrada Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević. Vivaldijev Koncert originalno je napisan za lutnju – stoga dodajmo tek sljedeće: Bulatova izuzetno muzikalna izvedba na suvremenoj gitari zvučala je gotovo u potpunosti lutnjistički, istovremeno otkrivajući interpretovu bliskost neizmjernom bogatstvu barokne varijacije. Solistička izvedba zvučno je potkrijepila razloge dodijeljenih nagrada: pred sobom smo doista imali interpreta kojeg se bez mnogo pretjerivanja može nazvati svjetskim kalibrom.

    Završetak božićnog koncerta ne bi bio potpun bez božićne popijevke, stoga je dodatak u obliku krepke izvedbe U sve vrijeme godišta razgalio blagdanskim duhom obuzetu publiku.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 21. prosinca 2011.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike