Mlade snage

Hrvatsko narodno kazalište Split: Johann Strauss ml., Šišmiš, dir Nada Matošević, red. Ozren Prohić

  • Hrvatsko narodno kazalište Split: Johann Strauss ml., Šišmiš, dir Nada Matošević, red. Ozren Prohić

    Prva ovosezonska operna premijera splitskog Hrvatskog narodnog kazališta, Šišmiš Johanna Straussa ml., tempirana je u predblagdansko vrijeme, kako i priliči vedrom, duhovitom i koketnom djelu s tipičnim zapletom, kojem je cilj darovati dobro raspoloženje. Omiljeni i dobro znani zvuci te popularne operete i široj su publici poziv u kazalište. No nosiva lepršavost i prozračnost nadgradnja su vrlo zahtjevnoj partituri koja iziskuje temeljit i iscrpan rad. Uz to, opereta od pjevača traži i govor pa je složenost pripreme dodatno naglašena.

    Redatelj Ozren Prohić našao se pred osobitim zadatkom – trivijalnost zapleta nije jednostavno održati u intenzitetu. Tekstovni je predložak ispod glazbene razine što je teško premostivo za režiju, naročito zbog razvučenosti u tri čina bez osobita uporišta u radnji. Šteta što je redatelj nerijetko posezao za prizemnim humorom, makar se ne mogu poreći i poneke duhovite dosjetke. Šarolikost dijalekata govorenih dijelova ipak je zahtijevala njegovu intervenciju. Scenografkinja Vesna Režić kao da je htjela stanjiti ionako uzak prostor. Na tijesnoj pozornici pokreti su se doimali zgužvanima, što je utjecalo i na kvalitetu izvedbe, a prvenstveno mislimo na zbor (zborovođa Domeniko Briški), koji nije bio na razini ranijih nastupa, čemu je kumovao upravo suženi prostor. Skučenost prostora širilo je svjetlo Zorana Mihanovića, dok su kostimi Irene Sušac bili oskudni i preslobodni te u neprimjereno depresivnim tonovima u drugom činu.
    Hrvatsko narodno kazalište Split: Johann Strauss ml., Šišmiš, dir Nada Matošević, red. Ozren Prohić
    Glazbeni dio bio je, srećom, uspješniji. Dirigentica Nada Matošević ostvarila je zadovoljavajuću razinu izvedbe. Ipak, dokle god ističemo da među gudačima violončela najviše plijene toplinom, to upozorava na problem. Štrausovski zvuk još nije dosegnut, ali je maestra Matošević dala jasne smjernice.

    Mlada splitska pjevačica Marija Buzdovačić uvjerljivo je ostvarila iznimno tešku ulogu Rosalinde iskazavši srčanost izraslu na lijepu sopranu osvajajuće boje. Prvi susret s Marijanom Prohaskom traži i ponovni, i to što je prije moguće. Vrlo scenična, sugestivna, lepršava, spremna u svakom pogledu, Marijana Prohaska bila je prava Adela. Branko Robinšak (Eisenstein) postaje miljenik splitske operne publike zahvaljujući glasu ugodne tenorske boje, no još mu nedostaje scenske pokretljivosti. Terezija Kusanović bila je dopadljiva i dosjetljiva kao knez Orlofski, dok bi Sveto Matošić Komnenović kao učitelj pjevanja Alfredo primjerenijim redateljskim postupcima ostvario više. Armando Puklavec (bilježnik dr. Falke) ostao je na osrednjoj razini ranijih splitskih nastupa, dok su uspješni bili Ozren Bilušić (Frank) i Vinko Maroević (odvjetnik dr. Blind), uz dojmljiv nastup Baleta.

    © Tatjana Alajbeg, KLASIKA.hr, 18. prosinca 2011.

kritike