Dvostruki stavak

Pretplatnički ciklus Hrvatskog baroknog ansambla: umjetničko vodstvo: Jaap ter Linden, violončelo, Hrvatski glazbeni zavod, Zagreb, 11. prosinca 2011.

  • Hrvatski barokni ansambl, arhivska fotografija

    Hrvatski barokni ansambl redovito surađuje s uglednim svjetskim stručnjacima na području tzv. povijesno osviještenog izvođenja rane glazbe. Violončelist Jaap ter Linden iz Nizozemske, koji je surađivao s više uglednih baroknih ansambala diljem svijeta kao solist i dirigent, prvi put je u toj dvostrukoj ulozi nastupio s našim ansamblom, a održao je i dobrodošao seminar na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Pod njegovim su umjetničkim vodstvom izvedena djela Antonija Vivaldija, Georga Muffata, Luigija Boccherinija, Carla Philippa Emanuela Bacha i Pietra Locatellija.

    Jaap ter Linden bio je prvi violončelist u Musica Antiqua Köln, English Concertu i Amsterdamskom baroknom orkestru. Utemeljitelj je i dirigent ansambla Mozart Akademie (s kojim je snimio sve Mozartove simfonije!) te je redovit gost dirigent i solist orkestra Arion. Osim suradnje s ansamblima za ranu glazbu bogato iskustvo stekao je dirigirajući modernim sastavima kao što su Amsterdam Sinfonietta, Simfonijski orkestar iz Arnheima, Njemačka komorna filharmonija iz Bremena i Simfonijski orkestar iz Münstera. U novije se vrijeme počeo baviti i operom.
    Jaap ter Linden
    Jaap ter Linden bavi se i pedagogijom pa je tako dvije godine njegova učenica na Muzičkoj akademiji u Haagu bila i zagrebačka violončelistica Nika Zlatarić, koja se također specijalizirala za barok te povremeno surađuje i s Hrvatskim baroknim ansamblom, kao što je to bio slučaj i na ovom koncertu. Štoviše, u prvoj točki večeri bila je izvrsna suradnica svojega profesora Lindena u Koncertu za dva violončela i gudače u g-molu Antonija Vivaldija. Posebice je uspješan bio drugi stavak, raspjevani Largo.

    Dragocjen rad maestra Lindena s Hrvatskim baroknim ansamblom došao je do izražaja i u Concerto grosso br. 5 u G-duru iz zbirke Armonico tributo Georga Muffata te u Concerto grosso op. 1, br. 9 u D-duru Pietra Locatellija. Vodeći dionicu violončela, Linden je ujedno vodio dobro uvježbani ansambl na čelu s koncertnom majstoricom Laurom Vadjon. Te su izvedbe bile na visokoj razini precizne, žive i virtuozne svirke uigranog gudačkog sastava s pridruženim čembalom Krešimira Hasa.

    Tijekom večeri Jaap ter Linden nastupio je kao solist u još dva koncerta za violončelo i gudače: br 7 u G-duru Luigija Boccherinija i br. 3 u A-duru Carla Philippa Emanuela Bacha. Poznatiji je, doduše, Boccherinijev Koncert za violončelo i gudače u B-duru, iako im je središnji Adagio identičan zahvaljujući kombinatorici čelista Friedricha Grützmachera koji je krajem 1880-tih, dakle više od stoljeća nakon nastanka djela, uz prvi i zadnji stavak Koncerta u B-duru uvrstio u svoj program drugi stavak koncerta u G-duru, a taj je spori stavak u g-molu.

    Kao solist Jaap ter Linden nije, nažalost, pokazao sav svoj potencijal, jer su njegovo tonski i stilski dobro zamišljeno i oblikovano sviranje često kvarile intonacijske nepreciznosti i iskliznuća, što se, doduše, moglo opravdati ozljedom prsta (to smo saznali nakon koncerta u kuloarima), ali se ne može oprostiti i ne primijetiti. Stoga izdvojimo kao uspjelije dijelove iz ta dva koncerta Boccherinijev Adagio u inačici gudačkog trija i Bachov temperamentni završni Allegro assai.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 13. prosinca 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike