Usvajanje novog repertoara

17. sezona Ciklusa koncerata Iz salona Očić: Vedrana Šimić, sopran, Ljerka Očić, orgulje, 15. prosinca 2011.

  • Vedrana Šimić, foto: © NovkovićLjerka Očić

    Gošća trećega ovosezonskog Ciklusa koncerata Iz salona Očić, darovita mlada sopranistica Vedrana Šimić, priredila je u suradnji s domaćicom, orguljašicom Ljerkom Očić, vrlo lijep barokni koncert kojim se prvi put okušala u tom specifičnom repertoaru, toliko različitom od opernih uloga kojima je utrla put svojoj karijeri, a koji je kulminirao Nagradom hrvatskog glumišta za naslovnu ulogu u operi Adriana Lecouvreur Francesca Cilèe u Operi HNK-a Ivana pl. Zajca u Rijeci. Vedrana Šimić počela je pjevati još kao djevojčica u rodnoj Tuzli, nastavila u Sarajevu u razredu prof. Paše Gackić, nasljednice slavne pedagoginje Brune Špiler, a diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. Mire Orešković Zidarić. Znatiželja za proširenjem repertoara ponukala ju je da za ovaj svoj prvi nastup u salonu Očić posegne za vrlo zahtjevnim baroknim recitativima i arijama i to uz pratnju orgulja, što je stvorilo iznimno ozračje u predbožićno vrijeme očekivanja radosnog blagdana.

    Izbor vokalnih skladbi počeo je ganutljivom Ave Marijom Giulija Caccinija, nakon koje su slijedile popularne arije s recitativima iz Händelovih opera Rinaldo (Lascia ch´io pianga) i Xerxes (Ombra mai fu) te Vivaldijeve opere Bajazet ili Tamerlano (Sposa son disprezzata). Čuli smo još dirljiv recitativ i koloraturnu ariju Silandre iz opere Orontea Pietra Antonia Cestija, koju je posvetila svojoj sarajevskoj profesorici. Vrlo je dojmljiva bila i aria da chiesa Pieta, Signore Alessandra Stradelle, kao i potresna Tužaljka i smrt Didone iz Purcellove opere Didona i Eneja.

    Ljerka Očić pružila je primjernu, diskretnu pratnju, s vlastitim transkripcijama, te izvela i dvije samostalne točke, u kojima se pokazala kao neprikosnoveni tumač uzbudljivog, afetuoznog baroknog stila. Bile su to skladbe Elevazione Giovannija Battiste Martinija te posebno delikatna i složena skladba Cento partite sopra passacagli Girolama Frescobaldija. Koncert je završio prigodnim dodatkom – božićnom pjesmom Narodi nam se Kralj nebeski, koju je zajedno s umjetnicama otpjevala i publika.

    Vedrana Šimić i ovom je prigodom pokazala raskoš svojega lijepoga glasa velikog opsega i dinamičkog raspona (počela je, naime, kao alt, a kasnije se razvila u sopran) te pokretljivost, izražajnost i unutarnju snagu interpretacije. Bila je i oprezna u dinamičkoj amplitudi, posebice u pijanu. Oprez je, naime, bio nužan, jer to je, kao što smo već rekli, bio njezin početak u tom fahu, ali početak koji mnogo obećava.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 17. prosinca 2011.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike