Svjetski pothvat Knešaureka i Mašića

17. koncert ciklusa Integralne izvedbe orguljskog opusa Johanna Sebastiana Bacha, Ante Knešaurek i Pavao Mašić, orgulje, Bazilika Srca Isusova, Zagreb, 8. siječnja 2012.

  • Pavao Mašić

    Preludij i fuga u C-duru
    , označena kao broj 547 u popisu djela Johanna Sebastiana Bacha u izvedbi Ante Knešaureka, otvorila je posljednji koncert izvedbe cijelog Bachova orguljskog opusa. Mnogi su tu gotovo dvosatnu završnicu u čudesnoj tišini i bez brbljanja i prevelikog šetanja u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj bez pogovora proveli stojeći. Posljednji koncert nazvan je Misterij Božića. Dakako, ne u smislu danas popularnih veličanstvenih, vatrenih, eteričnih, nezaboravnih i inih naziva kojima su se odali neki drugi organizatori. Naziv Misterij Božića koncertu je odgovarao u prvom redu sadržajno.

    Plakat koncertnog siklusa koncert ciklusa Integralne izvedbe orguljskog opusa Johanna Sebastiana BachaMisterij Božića završni je koncert ciklusa Bachovih skladbi za orgulje u kojem je izveden cijeli Bachov orguljski opus. Više od dvjesto djela! Oko osamnaest sati nebeske glazbe. Izvedbu su od uskrsnoga vremena godine 2010. uz dvomjesečne ljetne stanke, sve do druge ovogodišnje nedjelje, poduzeli orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić u sedamnaest tematski koncipiranih koncerata. Rijetki je to pothvat svjetske razine, koji nije imao dovoljno medijskog odjeka. Kao što nije imalo niti njihovo gostovanje u Rusiji, o čemu se vidi da se glas pronosi (efikasno) i od uha do uha. Pothvat izvedbi svih Bachovih djela nije niti službeno snimljen. No ipak je uvijek imao svoju publiku u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Plakate i tiskanje programa, koje su umjetnici sami najkompetentnije pisali, potpomogla je Koncertna direkcija Zagreb.

    U bazilici je glavni orguljaš, kompozitor i teško nadmašivi improvizator Ante Knešaurek, a njemu se prijateljski i rodbinski (po zakonu, kako bi se sveprisutnom engleštinom reklo) u velikom pothvatu pridružio i Pavao Mašić, glavni orguljaš iz crkve svetoga Marka, a k tome i zapaženi čembalist. Orguljska se scena razmahala. Pothvat je imao odjeka. Bilo da je riječ o onima koji su prvi put otkrili Bacha, jednog od najvećih skladatelja pisane zapadne glazbe, ili pak o hrvatskim skladateljima svih generacija, koji su redovito bili nazočni. Poput molitve ili nekog osjećaja izravne veze s nedostižnim, bezvremenim, višim smislom.
    Ante Knešaurek
    Kada je taj čovjek sve to uspio? I predavati i pisati tolike količine djela – a nije riječ samo o orguljskima – zapitao se zajedno sa mnom jedan mladi skladatelj. Kao da je ponovno otkrivena fascinacija Bachom. I to samo u jednom u dijelu njegova golema opusa s više o tisuću djela, opusa koji dotiče nebo i svrstava ga u nedostižne uzore. Zaista je nekome anđeo sjeo na rame. Ante Knešaurek i Pavao Mašić ciklus su završili Misterijem Božića, posljednjim koncertom, koncertom koji je sadržavao i duboko sadržajne kompozicije na temelju korala vezanih uz Došašće, Božić i Svijećnicu. A taj je pothvat, ako ništa drugo – zaslužio barem Nagradu Grada Zagreba. Neka institucija treba to predložiti, a Knešaurek i Mašić najavljuju cikluse i drugih velikih orguljskih skladatelja poput Buxstehudea ili Messiaena.

    © Maja Stanetti, KLASIKA.hr, 10. siječnja 2012.

Piše:

Maja
Stanetti

kritike