Živost unutarnjeg pulsa

Koncertna sezona Zagrebačkog orkestra mladih: Put oko svijeta!, dir. Filip Šljivac, solist: Marin Maras, violina, Hrvatski glazbeni zavod, 21. siječnja 2012.

  • Zagrabački orkestar mladih, foto: Toni Renaud, facebook.com

    U Hrvatskom glazbenom zavodu u subotu, 21. siječnja održan je drugi koncert sezone Zagrebačkog orkestra mladih naslovljen Put oko svijeta. Riječ je o novom projektu na našoj koncertnoj sceni, a uz četiri koncerta u HGZ-u u sezoni 2011./2012. Zagrebački orkestar mladih (ZOM) do ljeta najavljuje još dva nastupa: koncert Valentinovo sa ZOM-om 14. veljače, a u parku Akademije likovnih umjetnosti 8. lipnja koncert pod naslovom Mozart u vrtu 2012. Na koncertu 21. siječnja ZOM je nastupio pod vodstvom dirigenta Filipa Šljivca (1988), studenta Uroša Lajovica, i sa solistom violinistom Marinom Marasom (1990), studentom Leonida Sorokowa, mladim umjetnikom za kojim su već zamjetni uspjesi. Izvedbe programa, koji je obuhvatio djela Maxa Brucha (1. koncert za violinu i orkestar u g-molu,  op. 26), Julesa Masseneta (Meditacija, intermezzo iz opere Thaïs za violinu i orkestar), Charlesa Ivesa (The Unanswered Question) i Igora Stravinskog (Pulcinella, suita), bile su redom izvrsne uvažavajući, dakako, činjenicu da je riječ o mladim muzičarima.

    Marin Maras predstavio se vrlo dobrom tehnikom, visokom sabranošću, usredotočenom interpretacijom i nosivom ekspresijom tona, a jedinu zamjerku treba uputiti ponekad prisutnoj nekoherentnosti u oblikovanju bilo pojedinog stavka ili djela u cjelini (Bruch), dok je u izvedbi Masseneta ostvario nadahnutu uvjerljivost izričaja. Suradnju s orkestrom odlikovala je fina uravnoteženost, i s Filipom Šljivcem postigao je ozbiljnu interpretativnu razinu.
    Marin Maras, foto: www.marinmaras.com
    Filip Šljivac u izvedbi Bruchova djela pokazao je s jedne strane okretnost i spretnost u pristupu zahtjevima i specifičnostima pratnje, a s druge strane postigao je izvanredan odgovor orkestra koji je u kvaliteti izražajnosti, tona i interpretativnoj supstantnosti ostvario izvedbu koja tehnički, naravno, nije bila savršena, ali je u interpretativnom smislu postigla razinu visoke uvjerljivosti.

    Odlične izvedbe orkestar je ostvario u interpretacijama djela Masseneta i Ivesa. Artikulirana razgovijetnost zvukovne slike u izvedbi Ivesova djela ukazala je na razinu dirigentova prostora sabranosti, a Pulcinella Igora Stravinskog odlikovala se živošću unutarnjeg pulsa i fino artikuliranim rasponom kolorita i distinktnošću u gradbi međuodnosa pojedinih dionica. Šljivac se pokazao kao vrlo muzikalan dirigent, sa senzibilitetom za različite estetičke izričaje, zamjetne vještine u odnosu na svoje godine i obrazovanje te sa sposobnošću uspostavljanja cjelovitog recepcijskog i doživljajnog prostora.

    © Dodi Komanov, KLASIKA.hr, 23. siječnja 2012.

kritike

najavljujemo...