Plima dobrog raspoloženja

58. koncertna sezona Zagrebačkih solista: gosti: Martina Filjak, glasovir, Vedran Kocelj, trublja, Hrvatski glazbeni zavod, 17. siječnja 2012.

  • Martina Filjak, Vedran Kocelj i Zagrebački solisti, foto: Mirko Cvjetko

    Na drugom ovosezonskom koncertu Zagrebački solisti prezentirali su jednu od programskih smjernica sezone – pozivanje istaknutih mladih domaćih solista. Tom su prigodom ugostili danas vjerojatno međunarodno najaktivniju hrvatsku pijanisticu, Martinu Filjak, i istaknutog trubača Vedrana Kocelja. U zanimljivu konceptu i kvalitetno izabranom programu našla su se djela Odaka, Mozarta i Šostakoviča u kojima je ansamblu Zagrebačkih solista većim dijelom večeri bila namijenjena uloga pratećeg orkestra. U toj su se ulozi iskazali dobrim osjećajem za suradnju sa solistima i nenametljivim dijalozima u skladu sa zahtjevima partitura Mozarta i Šostakoviča.

    Glavnu ulogu imali su u skladbi kojom je otvorena večer – Prvoj passacagliji za gudače, op. 35 Krste Odaka. Briljantno je to ostvarenje hrvatske glazbene baštine, kojemu je u znalački polifono zamišljenoj strukturi udahnuta romantičarska strast koja u verziji za gudače dolazi do punog izražaja. S takvim pristupom i vjerom u bogatstvo vlastita zvuka interpretaciji su pristupili i članovi ansambla Solista, interpretaciji koja je plijenila lakoćom sve gušćeg ispreplitanja tematskog materijala prema kraju djela, a istovremeno odisala punoćom iznimno homogene zvučne slike.
    Martina Filjak, foto: Mirko Cvjetko
    U nastavku se, u skladu sa zahtjevima Mozartova Koncerta za glasovir i orkestar br. 14 u Es-duru, K449, zvuk bitno promijenio, ustupivši glavnu ulogu odlično pripremljenoj solistici Martini Filjak, dok su Zagrebački solisti fino izbalansiranom zvučnom slikom anticipirali i podvlačili sva raspoloženja djela te su osobito dobro iznijeli njegove dramatske momente. Skladna suradnja solistice i ansambla možda je u drugom, sporijem stavku bila malo nedorečena, no i kao takav, ovaj je stavak je bio dobar kontrast vanjskim pokretnijim i nešto dramatski naglašenijim stavcima.

    Vedran Kocelj1, foto: www.dubrovnik-festival.hrDrugi dio večeri u ispunjenoj dvorani Glazbenoga zavoda pripao je intepretaciji Koncerta za glasovir, trublju i gudače u c-molu, br. 1, op. 35 Dmitrija Šostakoviča, u kojemu se na pozornici Martini Filjak i Zagrebačkim solistima pridružio Vedran Kocelj. Iako je uloga trube u toj kompoziciji bitno manje eksponirana, nije i nevažna, već naprotiv – dobro slika i podvlači određene tematske trenutke, koji su to djelo učinili poželjnim kako za izvođače, tako i za publiku. Vidno dobro raspoloženje i energija glazbenika na pozornici prenijeli su se i na izvedbu, koja je odisala vrlo dobrim nastupom koji bi bio i savršen da nije bilo sitnih nečistoća.

    Problem trube uvijek je u tome da se ona jako dobro čuje i u ovakvom instrumentalnom okružju najviše ističe. Premda to nije bila ništa dramatično, moramo spomenuti da nas je Vedran Kocelj u dosadašnjim nastupima pomalo i razmazio svojim uvijek sigurnim nastupima, u kojima je greškama ostavljen minimalan ili nikakav prostor pa je ovaj put ostavio nešto slabiji dojam. No ako tražimo dlaku u jajetu, sigurno ćemo je naći i izvedbama Martine Filjak, a kvariti dojam te zaista lijepe koncertne večeri bilo bi pomalo i zločesto. Treba stoga čestitati svim protagonistima, koji su oduševljenu publiku počastili dodatkom još jednom odsviranog posljednjeg, vatrenog stavka Dmitrija Šostakoviča.

     © Zvonimir Bajević, KLASIKA.hr, 19. siječnja 2012.
    foto © Mirko Cvjetko

Piše:

Zvonimir
Bajević

kritike