Vrhunsko komorno muziciranje

Ciklus Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb: Monika Leskovar, violončelo, Itamar Golan, klavir, KD Vatroslav Lisinski, 23. siječnja 2012.

  • Monika Leskovar i Itamar Golan, foto: © Mirko Cvjetko

    Ugledna hrvatska violončelistica Monika Leskovar, dobitnica druge nagrade na prvom Međunarodnom violončelističkom natjecanju Antonio Janigro, održanom prije šesnaest godina u Zagrebu, ove godine predstavlja Hrvatsku u međunarodnom žiriju petog izdanja tog natjecanja, koje se održava od 24. siječnja do 5. veljače u Maloj i Velikoj dvorani KD Lisinski. Bila je to prigoda da naša slavna violončelistica, koja živi u Berlinu, i nastupi na otvaranju Natjecanja 23. siječnja u ciklusu Svijet glazbe Koncertne direkcije Zagreb, i to u izvrsnom društvu – s izraelskim pijanistom Itamarom Golanom, koji trenutno predaje komornu glazbu na Pariškom konzervatoriju. Birani program njihova recitala sastojao se od Fantasiestücke op. 73 Roberta Schumanna, Sonate za violončelo i glasovir u A-duru, op. 69 Ludwiga van Beethovena, Rapsodije concertante za violončelo i glasovir Borisa Papandopula i Sonate za violončelo i glasovir u d-molu, op. 40 Dmitrija Šostakoviča.

    Monika Leskovar, foto: © Mirko CvjetkoVeć se u tri uvodne kratke skladbe Schumannovih Maštanja pokazao savršeni sklad dvoje izrazito muzikalnih i kreativnih umjetnika. Ravnopravno su sudjelovali u iznošenju lirskih i virtuoznih ulomka, s jednakim osjećajem za ljepotu tona, fraze, dinamike i agogike. Iako je poklopac glasovira bio potpuno otvoren, niti u jednom trenutku pijanist nije pokrivao nježnu dionicu violončela, osim u trenucima izrazite tematske dominacije, kao u eklatantnom slučaju Beethovenove Sonate u A-duru, koja počinje prekrasnim solističkim uvodom violončela, kojem se kasnije glasovir oprezno pridružio i postepeno preuzeo glavnu riječ. No najuzbudljiviji su bili uigrani zajednički trenuci, primjerice u divljem Scherzu ili eksplozivnom završnom Allegru, kada je pijanist analitički i maštovito otkrivao naoko skrivene, a toliko efektne i bitne elemente, povezujući ih u impresivnu cjelinu.

    Interpretativno otkriće bila je i izvedba Papandopulove Rapsodije concertante, u kojoj se dobro poznatoj sugestivnoj interpretaciji Monike Leskovar Itamar Golan pridružio osebujnim viđenjem glasovirske dionice od robusnog i folklorno obojenog Uvoda, preko impresionističkog Ariosa, do plesnog, izrazito virtuoznog Plesa, u kojem su se idealno stopila oba instrumenta.

    Na kraju smo čuli još jedno remek-djelo komorne glazbe, dojmljivu Sonatu za violončelo i glasovir u d-molu op. 40 Dmitrija Šostakoviča. Dirljivu kombinaciju lirskih, turobnih i dramatičnih elemenata u tom genijalnom spoju tradicionalnog i modernog stila umjetnici su izveli nadasve studiozno, virtuozno i sugestivno, ispraćeni burnim pljeskom brojne publike, uključujući dobar dio domaćih i inozemnih violončelista, koji su s raznih strana svijeta pristigli na 5. međunarodno natjecanje Antonio Janigro, a ono je na najljepši način najavljeno upravo tim kvalitetnim koncertom, koji je završio nježnim dodatkom popularne Vokalize Sergeja Rahmanjinova.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 25. siječnja 2012.
    foto © Mirko Cvjetko

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike