Raspjevane melodijske linije

Majstorski ciklus Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije: dir. Pavle Dešpalj, solistica: Monika Leskovar, violončelo, KD Vatroslav Lisinski, 16. veljače 2012.

  • Monika Leskovar, Pavle Dešpalj i Simfonijski orkestar HRT-aSimfonijski orkestar HRT-a održao je 16. veljače reprezentativni koncert pod vodstvom svoga šefa-dirigenta, akademika Pavla Dešpalja (1934). Birani program s Predigrom operi Amfitrion Borisa Papandopula, 1. koncertom za violončelo i orkestar Camillea Saint-Saënsa sa solisticom Monikom Leskovar i Petom simfonijom Petra Iljiča Čajkovskog oduševio je publiku u dvorani Vatroslav Lisinski, a mogao se čuti i u izravnom prijenosu na 3. programu Hrvatskoga radija.

    Pola stoljeća povremene suradnje maestra Dešpalja sa Simfonijskim orkestrom HRT-a, čiji je počasni šef-dirigent od 1989., a od ove sezone ponovno šef-dirigent, uz razgranatu međunarodnu karijeru, danas se ogleda u međusobnom povjerenju sa željom da se optimalne kvalitete toga orkestra (ovaj put predvođenog koncertnom majstoricom Mirjam Pustički Kunjko) i dirigentsko znanje i iskustvo udruže u uspješnoj interpretativnoj kreaciji. Zrelost takva pristupa očitovala se najprije u majstorski orkestriranoj, sažetoj i briljantnoj predigri komičnoj operi Amfitrion Borisa Papandopula (skladanoj 1936. a praizvedenoj 1940. u zagrebačkoj Operi), nastavila se u odličnoj pratnji solistice Monike Leskovar u poznatom 1. koncertu za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 Camillea Saint-Saënsa, a kulminirala u popularnoj 5. simfoniji u e-molu, op 64 Petra Ijiča Čajkovskog.

    Ta dirljiva simfonija iz 1888. godine zrcalila je tragičnu autorovu borbu sa sudbinom u svakom taktu, frazi ili sonornom tuttiju gudača, ali i izvrsnim solima. Spomenimo tek najizrazitije, primjerice prekrasnu melodiju roga u stavku Andante cantabile, kojoj se emotivno pridružila oboa, zatim violončela i violine, pa sve do optimistične fraze klarineta na kraju toga dojmljivog stavka, iza kojeg je slijedio delikatni valcer, a sve je bilo obilježeno znakovitim lajtmotivom sudbine, naročito u okvirnim stavcima.

    Središnja točka koncerta pripala je zvijezdi večeri, izvrsnoj Moniki Leskovar, kao solistici u jednom od najljepših koncerata za njezin instrument, 1. koncertu za violončelo i orkestar u a-molu, op. 33 Camilla Saint-Saënsa, napisanom 1872. za virtuoznog belgijskog violončelista Augusta Tolbecquea. Nepunih mjesec dana otkako je održala upečatljiv recital na otvaranju Međunarodnog violončelističkog natjecanja Antonio Janigro zajedno s pijanistom Itamarom Golanom, umjetnica je ponovno oduševila publiku u Lisinskom. Bila je to suptilna, muzikalna i nadasve zrela interpretacija tog iznimno zahtjevnog djela izrazite emotivne ekspresije. Raspjevane melodijske linije, snažne strastvene pasaže i virtuozne eskapade Monika je izvela elegantno i uvjerljivo od prvog do posljednjeg takta te jedinstvene jednostavačne cjeline u odličnom dosluhu s orkestrom. Oduševljenoj publici umjetnica je zahvalila suptilnim Plesom ptice Pabla Casalsa.

    © Višnja Požgaj. KLASIKA.hr, 18. veljače 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike

najavljujemo...