Radost muziciranja

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra: dir. Pavle Dešpalj, Katarina Krpan, klavir, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 2. travnja 2012.

  • Zadarski komorni orkestar, dir. Pavle Dešpalj, Katarina Krpan, foto: © Vedran Penga

    Premda je zadarska publika ostala bez dodatka na koncertu svog domaćeg ansambla, Zadarskog komornog orkestra kojim je ravnao njegov utemeljitelj, maestro Pavle Dešpalj, zadovoljstva odslušanim nije nedostajalo. Lijep proljetni koncert s vrlo pitkim repertoarom (Moba Dešpaljeva oca Šime, Concertino za glasovir, udaraljke i gudače Brune Bjelinskog te Serenada u C-duru op. 48 Petra Iljiča Čajkovskog) trebao bi biti privlačan širim slušateljskim krugovima – stoga je bilo iznenađujuće što je Svečana dvorana Sveučilišta bila manje popunjena negoli inače. Iako različitih životnih putanja i, naravno, glazbene slave, zgodna je koincidencija staviti uz bok Šimu Dešpalja i Brunu Bjelinskog. Obojicu, naime, povezuje zadarski arhipelag. Dešpalj je zadarski Arbanas koji je rođenjem, životom i smrću vezan uz Zadar, dok je Bjelinski sahranjen na Silbi, jednom od udaljenijih otoka zadarskog arhipelaga, na kojem je i nastalo podosta njegovih opusa. Da je repertoaru bila pridodana glazba Igora Kuljerića, koji je također sahranjen na Silbi, koncert je mogao dobiti i zaseban naziv.

    Tipičnost hrvatske poslijeratne skladateljske scene predstavljaju neoklasicistički glazbeni obrasci i vrste koji povezuju Bjelinskog i Dešpalja. Dakako, u Mobi potonjeg skladatelja Preludij, Koral i Fuga ornamentirani su tada obvezatnim folklornim dekorom. U oba slučaja rezultati su dopadljivi i slušljivi, osobito potpuno tonalitetna Moba, koja je i povijesno vezana uz Zadar – točnije, uz otvorenje prvih Glazbenih večeri u Sv. Donatu davne 1961. Prirodni povijesni odabir (ili odabir povjesničara glazbe?) proizvest će ipak da će Bjelinski s obiljem svojih izvrsno skladanih koncerata i concertina u bezbroj sastava imati trajno mjesto u muzeju hrvatske glazbene baštine, dok će se Dešpalj tek prigodno vaditi iz ladica.

    Katarina Krpan, foto: © Vedran PengaKatarina Krpan nedavno je gostovala u Zadru održavši 27. ožujka povodom desete obljetnice ponovnog osnutka zadarskog Sveučilišta solistički koncert, koji je prošao u znaku hrvatskih skladatelja mlađe i srednje generacije te neizostavnog Ive Josipovića. Ove je večeri Katarina Krpan svoj poprilično zahtjevan solistički zadatak u Concertinu Brune Bjelinskog izvela s lakoćom svojstvenom osobi kojoj hrvatska pijanistička literatura 20. i 21. stoljeća teče venama. Dok je solistica iz skladbe uspjela izvući znatne količine njenih zvukovnih potencijala, orkestar se prema toj skladbi pod Dešpaljevim uzdama postavio korektno, ali i poprilično neutralno, što je svakako šteta za ovako vrijednu skladbu hrvatske glazbene literature.

    No zato je Serenadu Čajkovskoga Zadarski komorni orkestar u drugom dijelu koncerta interpretirao s mnogo erosa. Već prve široke geste stavka Andante non troppa bile su nabijene moćnom energijom i međusobnim razumijevanjem između dirigenta i orkestra. Lijepo je čuti tu često izvođenu skladbu u izvedbi prepunoj nutarnjeg interesa i zaigranosti, odnosno u izvedbi koja govori o konkretnoj radosti muziciranja. Također je lijepo vidjeti uzajamno poštovanje mahom mladih glazbenika Zadarskog komornog orkestra te mudrog i iskusnog Dešpalja, poštovanje koje iskri iz svakog pogleda pa se prenosi i na publiku.

    © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 4. travnja 2012.

Piše:

Helena
Novak Penga

kritike