Radost muziciranja

Koncertna sezona Zadarskog komornog orkestra: dir. Pavle Dešpalj, Katarina Krpan, klavir, Svečana dvorana Sveučilišta u Zadru, 2. travnja 2012.

• 
  
  Premda je zadarska publika ostala bez dodatka na koncertu svog domaćeg ansambla, Zadarskog komornog orkestra kojim je ravnao njegov utemeljitelj, maestro Pavle Dešpalj, zadovoljstva odslušanim nije nedostajalo. Lijep proljetni koncert s vrlo pitkim repertoarom (Moba Dešpaljeva oca Šime, Concertino za glasovir, udaraljke i gudače Brune Bjelinskog te Serenada u C-duru op. 48 Petra Iljiča Čajkovskog) trebao bi biti privlačan širim slušateljskim krugovima – stoga je bilo iznenađujuće što je Svečana dvorana Sveučilišta bila manje popunjena negoli inače. Iako različitih životnih putanja i, naravno, glazbene slave, zgodna je koincidencija staviti uz bok Šimu Dešpalja i Brunu Bjelinskog. Obojicu, naime, povezuje zadarski arhipelag. Dešpalj je zadarski Arbanas koji je rođenjem, životom i smrću vezan uz Zadar, dok je Bjelinski sahranjen na Silbi, jednom od udaljenijih otoka zadarskog arhipelaga, na kojem je i nastalo podosta njegovih opusa. Da je repertoaru bila pridodana glazba Igora Kuljerića, koji je također sahranjen na Silbi, koncert je mogao dobiti i zaseban naziv.
  
  Tipičnost hrvatske poslijeratne skladateljske scene predstavljaju neoklasicistički glazbeni obrasci i vrste koji povezuju Bjelinskog i Dešpalja. Dakako, u Mobi potonjeg skladatelja Preludij, Koral i Fuga ornamentirani su tada obvezatnim folklornim dekorom. U oba slučaja rezultati su dopadljivi i slušljivi, osobito potpuno tonalitetna Moba, koja je i povijesno vezana uz Zadar – točnije, uz otvorenje prvih Glazbenih večeri u Sv. Donatu davne 1961. Prirodni povijesni odabir (ili odabir povjesničara glazbe?) proizvest će ipak da će Bjelinski s obiljem svojih izvrsno skladanih koncerata i concertina u bezbroj sastava imati trajno mjesto u muzeju hrvatske glazbene baštine, dok će se Dešpalj tek prigodno vaditi iz ladica.
  
  Katarina Krpan nedavno je gostovala u Zadru održavši 27. ožujka povodom desete obljetnice ponovnog osnutka zadarskog Sveučilišta solistički koncert, koji je prošao u znaku hrvatskih skladatelja mlađe i srednje generacije te neizostavnog Ive Josipovića. Ove je večeri Katarina Krpan svoj poprilično zahtjevan solistički zadatak u Concertinu Brune Bjelinskog izvela s lakoćom svojstvenom osobi kojoj hrvatska pijanistička literatura 20. i 21. stoljeća teče venama. Dok je solistica iz skladbe uspjela izvući znatne količine njenih zvukovnih potencijala, orkestar se prema toj skladbi pod Dešpaljevim uzdama postavio korektno, ali i poprilično neutralno, što je svakako šteta za ovako vrijednu skladbu hrvatske glazbene literature.
  
  No zato je Serenadu Čajkovskoga Zadarski komorni orkestar u drugom dijelu koncerta interpretirao s mnogo erosa. Već prve široke geste stavka Andante non troppa bile su nabijene moćnom energijom i međusobnim razumijevanjem između dirigenta i orkestra. Lijepo je čuti tu često izvođenu skladbu u izvedbi prepunoj nutarnjeg interesa i zaigranosti, odnosno u izvedbi koja govori o konkretnoj radosti muziciranja. Također je lijepo vidjeti uzajamno poštovanje mahom mladih glazbenika Zadarskog komornog orkestra te mudrog i iskusnog Dešpalja, poštovanje koje iskri iz svakog pogleda pa se prenosi i na publiku.
  
  © Helena Novak Penga, KLASIKA.hr, 4. travnja 2012.

Piše: