U kontrastnom nizu

17. sezona ciklusa koncerata Iz salona Očić: Srđan Filip Čaldarović, 12. travnja 2012.

  • Srđan Filip Čaldarović, arhivska fotografija, www.mbz.hr

    Za svoj prvi nastup u salonu Očić pijanist Srđan Filip Čaldarović, docent na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, na kojoj je diplomirao u razredu prof. Vladimira Krpana, odabrao je zanimljiv program različitih stilova, sastavljen prema vlastitim afinitetima, od skladbi koje voli svirati, a koje su se, sudeći prema reakcijama auditorija, dopale i publici. Zanimljivo je da je uz redovite posjetioce Salona Očić, mahom članove Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan, nazočila i studentica komunikologije Klaudija Matić sa Sveučilišta u Dubrovnku, koja pod mentorstvom dr. Blanke Jergović piše diplomski rad upravo na temu sedamnaestogodišnje tradicije ciklusa koncerata Iz salona Očić. To će, dakako, biti još zanimljiv i dragocjen dokument iz razgranate djelatnosti Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan.

    Uokviren ležernijom ljupkom sanjarskom melodijom Shenandoah Keitha Jarretta, koja je na početku poslužila kao podloga uvodnoj riječi voditelja Branka Magdića u izravnom prijenosu na 3. programu Hrvatskog radija, a ponovljena i na kraju koncerta u dodatku, program je počeo dramatičnim stavkom Invocation iz ciklusa Harmonies poetiques et religieuses Franza Liszta. U nastavku smo u kontrastnom nizu čuli i Šest bagatela op. 44 Božidara Kunca te Melodiju (Homage á Bartók) Davorina Kempfa. Slijedila je herojska Poloneza u As-duru op. 53 Frédérica Chopina, a završetak je poentirao u nas manje poznat kubansko-američki skladatelj Ernesto Lecuona (1895.-1963.), koji je napisao velik opus od tristotinjak djela pretežito zabavne glazbe. Bio je to izbor iz njegove popularne suite Andalucia s četiri španjolskim folklorom nadahnuta stavka sugestivnih naslova Cordoba, Alhambra, Gitanerias i Malaguena.

    Srđan Filip Čaldarović taj je lijep, raznolik i zahtjevan program izveo vrlo studiozno i stilski uvjerljivo. Iako nije imao na raspolaganju koncertni glasovir, nego kućni pijanino, njegova tehnička suverenost, snalažljivost i muzikalnost ublažile su eventualne ograničenosti instrumenta, koji je, međutim, u intimnosti salona Očić na svoj način pridonio iznimnom ozračju još jednog lijepog kućnog koncerta Društva za promicanje orguljske glazbene umjetnosti Franjo Dugan.

    © Višnja Požgaj, KLASIKA.hr, 14. travnja 2012.

Piše:

Višnja
Požgaj

kritike